U seriji intervjua pod nazivom „Druga strana politike“ razgovarat ćemo s akterima koji kroje političku sliku Splita i Splitsko-dalmatinske županije. Saznat ćemo kako su se našli u politici, tko su im uzori i oponenti, kojim se idejama vode kroz svoje društveno djelovanje, ali i drugu stranu njihovih biografija – čime se bave u slobodno vrijeme te kakav život vode izvan svijeta politike. Naš je prvi sugovornik Igor Stanišić, vijećnik Hrvatske građanske stranke u Gradskom vijeću grada Splita.
Široj ste javnosti poznati kao političar koji djeluje u Splitu, gradski ste vijećnik HGS-a, bili ste i predsjednik GV-a u Gradu Splitu. To je bilo vrlo turbulentno razdoblje koje je obilježeno neslaganjima na relaciji Opara-Kerum. Kako ste se nositi s pritiskom u tom trenutku, jeste li osjećali nelagodu pri vođenju sjednica?
- Bio je to zaista buran period mog života. Iz potpune anonimnosti i bez političkog, a i životnog iskustva postao sam „drugi čovjek grada“. Tada nisam osjećao poseban pritisak. Mislim da se to i iz svega vidi. Nikad nisam imao žutu minutu, neki ispad ili gaf. Možda jer nisam bio ni svjestan važnosti funkcije. Sada nisam siguran da bih ponovo prihvatio takvu dužnost. Imao sam dobre savjetnike i odličnu službu u Odsjeku za rad Gradskog vijeća i svima im ovim putem zahvaljujem. Vijeće je bilo raznoliko, puno političkih opcija, puno „nabrijanih“ vijećnika koji poznaju materiju. Sjetimo se da je tada bilo aktivno i pokojno Društvo Marjan i pokojna Dnevna doza splitskog nereda, svi su čekali moju grešku, ali nisam im dao gušta. Mislim da je danas dosta lakše obnašati funkciju predsjednika nego u moje vrijeme. Imate petnaest vijećnika kojima ljudi ne znaju ni boju glasa nakon tri godine mandata, plus Barbira koji podržava vlast i sve je predvidivo.
Jeste li ikad razmišljali da jednom postanete nasljednik Željka Keruma u stranici HGS? Mislite li da je to moguće i hoće li se to ikad dogoditi?
- HGS je politički projekt gospodina Keruma, ja sam dio toga i podržavam ga. Izrazito sam ponosan na rezultate njegova gradonačelničkog mandata. Mi o svemu razgovaramo, ali zna se čija je zadnja. U životu je sve moguće, a u politici posebno.
Vaša stranka ove se godine nije se natjecala na parlamentarnim izborima, a lokalni će se održati za godinu dana. Što očekujete, može li HGS ponovno napraviti zapažen rezultat i vidite li se i u idućem sazivu Gradskog vijeća Grada Splita?
- Vjerujem da možemo napraviti dobar rezultat. Često se krećem među ljudima, osjećam da je atmosfera prema meni i mojoj stranci pozitivnija nego prije dvije godine. Ipak vrijeme učini svoje i neke se stvari bolje vide s vremenskim odmakom. Vidim se u idućem sazivu, ali o tome će odlučiti građani, a ja imam volje za služiti im.
Znamo da ste oporba u GV-u i kao takvi niste zadovoljni radom trenutne gradske vlasti, no možete li nam izdvojiti koji su dosadašnji najbolji, a koji najgori potezi gradonačelnika Ivice Puljka i njegovih zamjenika?
- Najgori potez gradonačelnika Puljka je to što stalno laže, a najbolji što to radi uvjerljivo, bez da trepne.
Na koju ste inicijativu koja je bila plod rada u Gradskom vijeću Grada Splita najponosniji?
- Najponosniji sam na organizaciju sjednice o socijali u gradu Splitu. Upoznao sam krasne ljude iz „škverskog hotela za samce“. Uvjerio sam se na terenu kako ti ljudi žive i koji su to borci i pozitivci. Ponosan sam što sam svojim djelovanjem konkretno pomogao tim pod navodnike malim, ali velikim ljudima. S nekima sam ostao i u trajnom kontaktu. Konkretno smo im pomogli da više ne plaćaju industrijsku struju i računi su im višestruko manji. Žalosti me što bešćutna vlast do danas nije ispoštovala do kraja Zaključak Gradskog vijeća i što još nije potpisan ugovor o doživotnom pravu korištenja njihova životnog prostora. Ponosan sam i na prethodni mandat kada sam s Antom Zoričićem i Ivanom Lekom sudjelovao u inicijativi koja je rezultirala da Grad Split dobije u vlasništvo škversku ambulantu. Žalosti me što ova bešćutna vlast nije ni taj projekt dovela do kraja i što djeca s najtežim tjelesnim oštećenjima ne mogu useliti u te prostore ni nakon tri godine mandata gradonačelnika Puljka.
Ima li nešto zbog čega žalite, a vezano je za vaše dugogodišnje djelovanje u GV-u?
- Sigurno sam nešto mogao bolje, greške su sastavni dio života, ali trenutno mi ne pada napamet nešto zbog čega bih posebno žalio.
Osvrnimo se na Vaš privatni život, o kojem se u javnosti malo zna. Možete li nam otkriti što ste po struci i koje je vaše radno mjesto?
- Ne volim previše govoriti o privatnom životu. Magistar sam edukacije kroatologije i magistar komunikologije. Zamjenik sam pročelnika Upravnog odjela za prosvjetu Splitsko- dalmatinske županije.
Što je presudilo u takvom izboru studija?
- Upisao sam komunikologiju iz ljubavi prema sportskom novinarstvu. Bio sam uvjeren da ću se njime baviti, ali putem se to negdje zagubilo. Veliki sam ljubitelj književnosti i osjećao sam da mi počinje nedostajati to područje i da sam nesretan, ali bilo mi je žao napustiti studij komunikologije kad sam već uspješno položio dosta predmeta. Odlučio sam paralelno upisati i studij kroatologije. Majka mi je dala podršku i tako sam na kraju magistrirao i kroatologiju. Praksu sam imao u XV. gimnaziji u Zagrebu, a mentor mi je bio poznati pisac Zoran Ferić. Zanimljivo iskustvo.
Javna ste osoba i podložni ste medijskoj pozornosti. Kako se nosite s pritiskom, imate li tremu tijekom javnog nastupa i imate li neke strahove s kojima se svakodnevno nosite, a vezani su za političko djelovanje?
- Već dugo nemam tremu, a pritisak je u oporbi manji nego kada ste na vlasti. Moji su strahovi više vezani za život izvan politike. Želim samo dobro zdravlje svojim bližnjima i sebi, a ako sam zdrav, sve se ostalo može prebroditi.
Jesu li vam bližnji podrška i kako oni reagiraju na posao kojim se bavite? Osim toga, jeste li se nekim iz obitelji posvađali ili prepirali zbog politike ili zbog svojih svjetonazora?
- Svi su mi podrška u obitelji, bilo da se slažu sa mnom ili ne. Imam tetu koja je aktivna članica stranke Možemo. Oko mnogo stvari imamo različite stavove, ali je to moja teta i ja je volim i ne pada mi napamet svađati se s njom zbog i zbog čega, a ponajmanje zbog politike. Moja je baka govorila: „Dico moja, u istoj familiji je neko iša u ustaše, neko u partizane, radi politike su se raspadale familije, nemojte se svađat oko politike, familija je na prvom mistu“. Mislim da je u pravu.
Kako provodite svoje slobodno vrijeme, uz što se opuštate?
- Provođenje slobodnog vremena kod mene ovisi o godišnjem dobu. Zimi igram amatersku balotašku ligu, a nakon partije balota igramo karte. Utorkom imam nogomet. Često sam zimi i u konobi „Stare grede“, ondje je uz čašu vina tema Hajduk i sport i tu guštam u batudama. Kad zatopli, onda je više fokus na moru, ribolovu, šetnji po planinama. Ono što je konstanta je da mi je na kantunalu uvijek neka knjiga. Volim pogledati i dobar film.
Imate li vremena za praćenje neke sfere javnog života poput kulture, sporta?
- Sport, odnosno nogomet i Hajduk pratim najviše. Teško je u ovim godinama imat idole i favorite. Ali idemo ovako to reći, guštao sam gledati Messija u Barceloni. Sad najviše volim gledati Manchester City i njihov nogomet, mada nisam njihov navijač. Hajduk i Juventus najviše pratim.
Knjiga ili film?
- Knjiga.
Koji Vam je omiljeni pjevač ili bend i zašto baš on/taj?
- Volim svašta slušati, ali ako moram nekog izdvojiti, neka to bude Azra. To je ljubav iz srednje škole i mladih dana na koju me navukao moj profesor Boris Škifić. Mislim da nije bilo kvalitetnije glazbe na ovim prostorima, a poruke su univerzalne. Često se u politici sjetim Štulićevog stiha „da li je to skup interesa beskorisnih ljudi ili nešto vrijedno robije?“. Zar to nije pitanje za sva vremena?
Vaša očekivanja od nove Hajdukove sezone, možemo li konačno biti prvaci?
- Pratim Hajduk, obavezno pogledam sve utakmice, dioničar sam i višegodišnji pretplatnik. Ali otkad sam u politici, nekako kad idem na Poljud čini mi se da se idem nekome „štekat'“ preko Hajduka pa ga sad gledam uglavnom na televiziji. Volio bih veliki rezultat, ali i ako ne bude, Hajduk je moj i ja ga volim kakav je da je. Odgojen sam na didovim pričama o Hajduku. I to najviše pričama o generaciji Beara-Vukas-Matošić i legendarnom Starom placu. To je ostalo u meni. Moj bi dida rekao da je jedino Messi blizu Vukasu, a da Beari nije ntiko blizu, ha-ha. I kako ću ja s takvim odgojem biti objektivan kad je Hajduk u pitanju?
Volite li kuhati i koje vam je najdraže jelo? Idete li u restorane ili ste više sam svoj majstor?
- Volim kuhati, kad imam vremena. Prijatelji kažu da sam majstor peke i roštilja, bilo meso, bila riba… Radnim danima sam najčešće u restoranima, a vikendom i na godišnjem kuham.
Najdraže piće i pijete li alkohol?
- Vino mi je broj jedan. Ljeti bijelo, zimi crno. To nije samo alkohol, to je od davnina i duhovno piće. Preporučujem svim ljubiteljima vina da pročitaju knjigu Igora Mandića „Ekstaze i mamurluci“.
Vaša neostvarena želja, ima li nešto što biste željeli napraviti, a do sada to iz nekog razloga niste napravili?
- Volim putovati. Volio bih što više toga obići i vidjeti. Neostvarena mi je želja Južna Amerika…
