Dragutin Berghofer Beli prije rata živio je i radio u Vukovaru. Imao je dvije tapetarske radnje. U jeku rata dan prije pada Vukovara, 17. studenog, pao je u neprijateljske ruke i tri dana proveo u zarobljeništvu Vukovarske bolnice. Tada ga Četnici lažu da će ih odvesti na slobodu, ali su 20. studenog spakirani te im je rečeno da idu u Zagreb.
"Onda sam dospio do Ovčare. A već na Ovčari su odmah batinama ubijali. Kada sam stigao na Ovčaru, ovi su dečki bili izmasakrirani", ispričao je Berghofer, javlja Dnevnik.hr.
Na Ovčari je jedan od posljednjih koji je vidio Jean-Michela Nicoliera, i to kako ga tuku kabelima i pendrecima.
"Prebili su me. Mene su tukla petorica, Glavaševića devetorica, da bi nakon nekog vremena ušao još jedan. Ovi udaraju, ali taj koji je došao sav važan kaže: 'Gdje je Francuz?' i on se javi. Kaže mu: 'Pi*ka ti materina, ti si došao ustaše braniti' i onda ga je počeo tući. I udri, udri i udri, dečko je pao. Mogu vam reći da se jako dobro držao. Ali normalno. Mora jaukati kad ovaj udara. Kaže: 'Kemo će tebi pokazati.' Tako da sam ja kasnije doznao da je Kemo moj komšija, iako je mlađi. Radio je u Piku, a stanovao u Slaviji, 150 metara od moje radnje", ispričao je.
Uz Jean-Michela bili su mnogi hrvatski zarobljenici. I Siniša Glavašević.
"Onda sam došao do zaključka da je ipak Glavašević zaklan, 99 posto. Pakao je bio u Vukovaru. Nemaš vode. A Glavašević je bio broj jedan. Kad je on počeo pričati, sve je stalo. Ni topovi iz Negoslavaca ni granate. Nama je dao volju za život, dao nam je snagu. Ekstra čovjek. Mislim da je ubijen 20. Oni su sve tada poubijali", nadodao je.
Ovčaru je preživjelo samo sedam hrvatskih zarobljenika.
"To mi je novi rođendan. 20. studenog. Sad sam jedini koji mogu reći da sam prošao sobu smrti, Velepromet, Modateks, kasarnu, Mitrovicu. I uvijek batine i batine. Kako sam ostao živ, ni sam ne znam. Mislim da te rane nikad neće zacijeljeti. Mnogi žale za svojom djecom, mnogi su bili i mladi. Mnoge majke to neće zaboraviti. Ja sam isto izgubio kćer od 27 godina, a do jučer smo ubojicu hranili. Do jučer je on bio kod nas. Pa kako bih ja sad nekoga s kim sam odrastao i bio u školi, bio dobar - onda ubio? Međutim, kod njih je to bilo drugačije", zaključio je Berghofer.
