Ništa novog na Vruji. Barem od prošle godine, barem ne 'spektakularnog'. Vjerojatno su korona, međužupanijske propusnice, altroke međudržavne blokade, uvjetovali određeno 'smirivanje' Stipe Latkovića, sada već nadaleko poznatog 'investitora' u ilegalni resort na Vruji.
Kojem ni Splitsko-dalmatinska županija ni građevinska inspekcija ne može ništa. Ma kakav Teflon Don. Sve tužbe, rješenja o rušenju bespravnih mulova i objekata oko gotovo mitske plažice na dnu Vruje do koje se donedavno bilo teško itnit pogledom, sve to je zapelo na različitim instancama, sudovima ovim ili onim, u redovnim žalbenim ili izvanrednim pravnim postupcima.
Koncesija nad pomorskim dobrom mu je oduzeta, ali ni taj slučaj nije bolje sreće s našim pravosuđem pa se još suduje. U međuvremenu je, čini se onako na prvu, malo proširio 'protupožarni put' od magistrale do 'resorta'.
Koji je do prije nekoliko godina samo figurativno bio protupožarni, jer njime nisu mogli prolaziti vatrogasci. A još prije nije ni bilo puta. Do Vruje se nekad moglo doći samo barkom, do ledenog mora čak i usred ljeta kopnom su mogli stići samo fizički potpuno spremni avanturisti. Sada ih u naumu pokušava odvratiti oznaka 'Private Beach' odmah uz cestu.
