Slutin kraj ovoj mučnoj izolaciji… Neman šta čekat, vrime je za akciju! Sad il’ nikad!!! Po lokalnom vrimenu u 15 sati napravila san najveću čistku ikad, a za koju neću bit gonjena i optužena ni po jednoj točki optužnice (ubijanje virusa i bakterija zasigurno će naić i na odobravanje Svjetske zdravstvene organizacije). A sve san to, ljudi moji, sama osmislila i učinila, bez udruživanja u zločinačku organizaciju. Plan je, naravno, napravljen u tajnosti dok san danima ležala u sobičku i smišljala najučinkovitije oružje koje u susjedstvu neće tako glasno odjeknit. Ono šta je najvažnije u ciloj priči i šta me spasilo od puste birokracije – za to oružje nisan tribala tražit dozvolu i vadit oružni list.

Napeta ko puška i puna elana, otvaran ormar i iz izloga br. 1 biran skale, maštalu i siće; iz izloga br. 2 dezificijens i alkoholni ocat; u izlogu br. 3 zelene se Arf Deobad i Domestos dok izlog br. 4 nudi nezaobilaznu sodu bikarbonu. Za kompletan doživljaj čistke, u izlogu br. 5 pronalazin iskidane pamučne majice, magične krpe, bruškin, spužve, rukavice, šćapiće za uši i čačkalice. Klintistvudski stajen oči u oči nevidljivon neprijatelju i, ne trepćući, brzinon munje povlačin obarač. Rafalnom paljbom pucan iz svih oružja dok virusi i bakterije gube zadnje atome snage. I dok niz pločice u kupaonici šokantno i u potocima klize ostaci neprijatelja, moje generalsko srce ludo tuče znajući da je bitka skoro dobivena.

Zadnje linije neprijatelja u zraku vijore bile zastavice, al’ čvrsto odlučujen da u ovon slučaju nema i ne smi bit humanosti u vidu neke razmjene zarobljenika. Još koji špric i, poučena da se klin klinom izbija, udaran taktikon samog virusa: aerosol sveg raspoloživog oružja raspršijo se bojnim poljem i uništijo i posljednje nade neprijatelja. Akoš Bogu virovat, ja san ostala na nogon i nisan zanesvistala od pusti kemikalija (još uvik nigdi mirisa ni za lika!)! Nakon tri ure bespoštedne borbe koja će ostat zabilježena u povijesnim analima, mogu zericu počinit. Oslobođeni teritorij blista, a trijumf slavi i moj ponovo probuđeni čistilački nagon.

Ma ne bi virovali kako san skoro nasila i sažalila se nad neprijateljskin saveznikon – kamencem, a koji se mučke grupira u veće gomile. Ponila me moja luda želja za moren i kamenčićima, no razum je ipak privlada. Neprijatelj je bio razotkriven i kažnjen kako i zaslužuje!

Sutra u nove pobjede – jedna bitka ne znači dobiveni rat.

 



 


Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
1
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime