Vodu većina ljudi doživljava kao nešto potpuno uobičajeno – pijemo je, tuširamo se, peremo rublje i posuđe. No za 23-godišnju Chelseu i najkraći dodir s vodom znači bol, osip i svakodnevnu borbu.
Mlada majka na TikToku, gdje objavljuje pod korisničkim imenom @chelseaax8, progovorila je o svom iznimno rijetkom stanju – teškoj alergiji na vodu.
Bolni osip nakon svakog tuširanja
Iako se, kako kaže, pere kao i svi drugi, svaki kontakt s vodom izaziva joj jaku reakciju na koži.
– Kako se perem? Kao i svi drugi, samo što ja moram trpjeti bol i osip koji užasno svrbi – ispričala je.
Naglašava da smije piti vodu, no problem nastaje kada dođe u dodir s kožom. Reakcije joj izaziva bilo koja vrsta vode, uključujući kišu i znoj. Nakon kontakta pojavljuju se bolni osipi po licu, leđima, prsima i rukama.
Alergija joj je dijagnosticirana oko 13. godine, nakon što su liječnici isprva sumnjali na hormonalne promjene.
“Da bar lažem”
Osim fizičke boli, Chelsea se suočava i s nevjericom dijela javnosti. U komentarima na društvenim mrežama mnogi tvrde da izmišlja svoje stanje.
– Da bar lažem, prijatelju – poručila je skeptičnima.
Na komentare da se “vjerojatno uopće ne pere” odgovorila je sarkastično, istaknuvši da se, unatoč svemu, normalno tušira, ali uz bol i nelagodu.
Unatoč ograničenjima, pokušava živjeti što je moguće normalnije.
– Ne mogu plivati, ali trudim se ne dopustiti da me to ograničava. Život je samo jedan i volim ga živjeti punim plućima – rekla je.
Simptome kontrolira svakodnevnim uzimanjem lijekova i mjesečnom injekcijom.
Što je alergija na vodu?
Stanje koje Chelsea opisuje najčešće se povezuje s akvagenom urtikarijom – iznimno rijetkim poremećajem kod kojeg kontakt kože s vodom izaziva crvenilo, koprivnjaču, osip, jak svrbež, peckanje ili bol.
Reakciju mogu potaknuti tuširanje, kiša, more, pa čak i znoj. Važno je naglasiti da osobe s ovim stanjem u pravilu mogu piti vodu jer se reakcija javlja prvenstveno pri kontaktu s kožom.
Točan uzrok nije do kraja razjašnjen, no pretpostavlja se da voda kod određenih osoba potiče otpuštanje histamina ili reagira s tvarima na površini kože, što dovodi do upalne reakcije.
Dijagnozu obično postavlja dermatolog na temelju simptoma i provokacijskog testa, pri kojem se prati reakcija kože nakon kontroliranog kontakta s vodom.
Budući da je vodu nemoguće u potpunosti izbjeći, terapija se usmjerava na ublažavanje simptoma. Najčešće se koriste antihistaminici, a nekim pacijentima pomažu i zaštitne kreme koje stvaraju barijeru na koži prije tuširanja. U težim slučajevima primjenjuju se i naprednije terapije, ovisno o procjeni liječnika.
Za Chelseu, to znači svakodnevnu prilagodbu – kraće tuširanje, oprez i terapiju – ali i borbu protiv predrasuda onih koji teško povjeruju da nešto tako uobičajeno poput vode može predstavljati ozbiljan zdravstveni problem.
