Zdenko Žagar, djed Novaka Đoković i otac Dijane Đoković, rijetko se pojavljuje u javnosti i rijetko daje izjave za medije. Živi daleko od očiju javnosti, ali ponosan je na svog unuka i njegove nevjerojatne teniske uspjehe. Redovito gleda svaki Novakov meč i bodri ga, a jednom prilikom je istaknuo da bi volio kad bi češće mogao viđati svoje najmilije, piše Stil.
Zdenko živi u beogradskom naselju Čukarica i otkako mu je preminula druga supruga 2017. godine kaže da je vrlo usamljen. Iako bi rado pričao o svom unuku, obitelj mu ne dopušta izjave u medijima.
– Ja bih rado pristao, ali obitelji mi brani da se oglašavam. Ne znam što im smeta kad sve pričam lijepo i kažem onako kako je, ali mi oni ne dozvoljavaju. Jako su se naljutili na mene, ispričao je jednom za Skandal.
Trenutno živi sam, a kaže da se veseli svakom društvu, piše Borak.tv.
– Ovdje nema nikog osim mene, knjiga i fotografija na zidu. Djeca su otišla na svoju stranu. Od prve supruge, Dijanine majke, sam se razveo, a druga supruga je živjela sa mnom, ali je preminula 2017. godine. Od tada sam sam. Zbog toga mi svako društvo odgovara, ispričao je djed Novaka Đokovića.
Ne krije da mu upravo kćer Dijana nije mogla oprostiti što se razveo od njezine majke.
– Svašta se događalo u našim obiteljskim odnosima. Nisam mogao sudjelovati u Novakovom odrastanju. Prije nego što je rođen, ja sam četiri godine bio u Prištini. Bivša supruga i djeca živjeli su u Beogradu, a ja tamo. Dolazio sam vikendom. Poslije sam se razveo pa sam bio prisiljen malo se distancirati od obitelji. Kontaktirao sam ja s njima, ali to nije bilo to. Dijana je mene krivila za razvod i to mi ne može oprostiti. Smatram da je za razvod uvijek potrebno dvoje. Koliko je muškarac kriv, toliko je i žena kriva. Žao mi je što je sve tako ispalo, zaključio je Žagar.
Progovorio i o porijeklu
– Ja sam po nacionalnosti Hrvat i rođen sam u Vinkovcima. Moja bivša supruga, Novakova baka, također je rođena u istom mjestu. Tamo smo se našli i upoznali. Bili smo oficiri koji su došli na službu. Ja sam došao u Beograd, ona je još pohađala školu, pa smo se poslije vjenčali kada mi se pridružila. Tako se rodila Dijana, pa Sanda. Uvijek sam govorio da sam Jugoslaven ili Hrvat, Srbin nikad nisam bio. Dijana je rođena u Beogradu i tu je odrasla, ispričao je Zdenko svojedobno za srpske medije.
S druge strane, Dijana je priznala da joj nije od malih nogu usađena vjera u Boga.
– Izjašnjavali su se kao Jugoslaveni. Mene nisu učili odmalena da vjerujem u Boga, niti smo slavili Uskrs ili Božić. Onda to nisam mogla ni svom djetetu prenijeti jer nisam ni ja to imala, bit ću iskrena. U Srđanovoj obitelji opet nisu bili kršteni jer nisu smjeli, ispričala je Dijana.
Pred kraj života, dodala je Dijana, Srđanova mama je organizirala zajedničko krštenje jer je bolova od raka kostiju, a imala je želju krstiti djecu.
– I ja sam pitala kako se mogu krstiti, kada su moji podrijetlom katolici. Nisam bila krštena u katoličkoj crkvi, ali porijeklo vučem, iako sam odrasla i živim u Srbiji cijeli život, objasnila je.
Međutim, kad je rodila svog drugog sina Marka, otkrila je da se nešto promijenilo u njoj i tada se krstila u pravoslavnoj crkvi.
