Direktor Hvarskog vodovoda Luka Bunčuga projekt promatra iz operativne i sustavne perspektive ističući da kućni priključci jesu najopipljiviji rezultat za građane, ali da je prava vrijednost u cjelovitom sustavu: mreži, crpnim stanicama, uređajima za pročišćavanje i smanjenju gubitaka u vodoopskrbi. Projekt uključuje 11 fekalnih crpnih stanica, dva uređaja za pročišćavanje sa podmorskim ispustima i cilj snažnog povećanja priključenosti na javnu odvodnju.
Građani najčešće najviše pamte kućne priključke. Jesu li oni doista najvažniji dio projekta?
Za građane su oni svakako najopipljiviji i najizravniji rezultat. Kada se kućanstvo priključi na javnu vodoopskrbu i odvodnju, tada infrastruktura prestaje biti apstraktna i postaje dio svakodnevice. Ljudi tada vrlo konkretno osjećaju što znači imati sigurniju vodu, pouzdaniji sustav i bolji komunalni standard.
Ali kao direktor komunalne tvrtke moram reći da je prava vrijednost ipak u cjelovitosti sustava. Kućni priključak je početna točka jednog puno šireg i složenijeg sustava koji uključuje fekalnu gravitacijsku i tlačnu mrežu, crpne stanice, uređaje za pročišćavanje, podmorske ispuste, nadzorno-upravljački sustav i tehnička rješenja koja omogućuju da sve to funkcionira zajedno. Bez te “nevidljive” infrastrukture, kućni priključak sam po sebi ne bi imao trajnu vrijednost. Upravo zato ovaj projekt treba promatrati kao sustavno podizanje standarda, a ne samo kao zbroj pojedinačnih zahvata.
Koji su najveći izazovi vodoopskrbe i odvodnje u otočnim sredinama?
Otok uvijek ima svoje specifičnosti. Prvo, tu je sezonalnost: ljeti imate višestruko veće opterećenje nego zimi pa to uzrokuje složenost održavanja. Drugo, tu su logističke i operativne okolnosti zbog izoliranosti odnosno ovisnosti o dostupnim trajektnim linijama: transport opreme i materijala, pristup nekim lokacijama. Treće, otočni prostori često imaju nedostanu količinu pitke vode na samom otoku a vodovodna infrastruktura je građena prije boom-a u turizmu. Zbog svoje atraktivnosti, na otoku se sve više gradi te je ljeti sve više ljudi/turista dok se zimi broj stalnih/domicilnih stanovnika smanjuje.
Modernizacija i napredak su nužni. Dostupnost suvremene kanalizacije sa kontroliranim prikupljanjem i pročišćavanjem otpadnih voda je danas nužan kulturološki standard. Ne zato što želimo “uljepšati” sustav, nego zato što postojeći sustavi više ne mogu dovoljno sigurno odgovoriti na suvremene potrebe. Ovaj projekt upravo je odgovor na taj jaz između starih načina tretiranja otpadnih voda i novih, suvremenih zahtjeva.
Koje su, iz Vaše perspektive, najveće koristi projekta za građane?
Prije svega, sigurnost i pouzdanost. Kada imate moderniji sustav, smanjuje se broj kvarova, gubitaka i hitnih intervencija. To znači manje neizvjesnosti za korisnike, manje izvanrednih situacija i bolju kvalitetu usluge.
Druga velika korist je zaštita okoliša. Smanjenje oslanjanja na septičke jame i uvođenje organiziranog sustava odvodnje i pročišćavanja znači manje rizika za more, tlo i podzemne vode. To je posebno važno na Hvaru, gdje je kvaliteta okoliša izravno povezana i s kvalitetom života i s razvojem turizma.
Treća korist je otpornost sustava. Dobar sustav nije onaj koji radi samo kad je sve idealno, nego onaj koji može podnijeti vršna opterećenja i izvanredne situacije. To je jedan od ključnih ciljeva ovog projekta.
Što iz tehničko-operativne perspektive znači smanjenje gubitaka vode?
To je jedno od najvažnijih pitanja. Gubici vode nisu samo tehnički problem, nego i financijski i okolišni. Svaka izgubljena litra vode na mreži znači neučinkovitost, dodatne troškove i veći pritisak na resurse. Na otoku to ima još veću težinu, jer je voda resurs kojim se mora upravljati posebno odgovorno.
Modernizacijom sustava i zamjenom dotrajalih cjevovoda te ugradnjom mjerne i regulacijske opreme postižu se manji gubici vode u sustavu, manje puknuća i bolja kontrola mreže. To je jedan od onih rezultata koji možda ne privlači pažnju javnosti kao neki vidljiv građevinski objekt, ali dugoročno čini golemu razliku.
Koja je najveća poruka ovog projekta iz perspektive komunalnog sustava?
Da ozbiljan komunalni sustav mora biti projektiran za budućnost, a ne samo za današnje potrebe. To znači da mora biti pouzdan, održiv, prilagodljiv i tehnički kvalitetan. Upravo to ovaj projekt donosi.
Za građane to znači veću sigurnost. Za lokalnu zajednicu to znači razvojnu osnovu. A za nas kao isporučitelja vodnih usluga to znači mogućnost da sustavom upravljamo odgovornije, učinkovitije i s dugoročnom perspektivom.
