Oni nose ovčje mišine u visini od 1 ipo metar, zvonca oko pasa i šetaju preko 40 kilometara. Tjeraju zle duhove i pozivaju proljeće. Svake godine razvesele Cetinsku krajinu, a i dalje svojim veseljem i zabavnim prikazima. Naravno, to su Didi s Kamešnice.
U selu Gljevu podno planine vlada tri stoljetna tradicija koja svakog dječaka i muškarca obuće u dide, cigiće, djevere i mladenku koji potom u povorci kroz sela i mjesta Cetinske krajine svojim zvukovima tjeraju zimu i zazivaju proljeće. Iako ne postoji pisani zapis o počecima ove kulturne baštine, tradicija postoji otkad postoji i sela.
Važno je naglasiti da oni nisu maškare već mačkare koje urlicima i plesovima veličaju pokladne običaje toga kraja.
Zaštićena su nematerijalna baština Republike Hrvatske, a nadaju se jednog dana i da će biti pod UNESCO zaštitom. Djeluju u sklopu udruge Didi s Kamešnice čiji je predsjednik Ante (Lolo) Gulić.
Imaju nastupe po cijeloj Europi, nedavno su posjetili Sardiniju, a čeka ih i Rijeka.
Svoj godišnji angažman će završiti u Sinju na pokladni dan 13. veljače s početkom u 15 sati u sklopu Sinjskog krnjevala i Smotre mačkara cetinskog kraja.
Predstave, plesovi i snažan simbolizam
Oni su za siječanj i veljaču pripremaju cijelu godinu, svaki dio njihovog nastupa pomno je razrađen detalj koji iza sebe nosi dugu tradiciju i priču.
Tako nose zvonca da otjeraju zlo, u džepovima uvijek imaju luga kojom će posuti curu dajući joj do znanja ako se ne otrese od luga da je spremna za udaju. Lug je ujedno i simbol čistoće, a onaj koji bježi od didova ili se naljuti po riječima predsjednika 'zalužit će ga do neprepoznatljivosti'.
Povorka je posložena po strogim pravilima koje nalaže tradicija. Prvo od njih je da nema žena u povorci, sve uloge igraju muškarci.
"Mišina i zvona predstavljaju cili prehrambeni lanac. U stara vrimena, mišina bi se ostrigla sa vunon od koje bi se napravija sukljanac i suknene bičve, a kada bi bi se ubio ovan stavljao bi se sušit na grede, a u mišinu bi se stavljao sir. Kose su služile za kosidbu žita. Kako ide crna zima, oni su nagovještavali bolje dane u koje bi se ušlo sa blagodatima. Did i baba rade scenu spolnog čina za plodnu godinu.
Inače smo jedinstveni po svojoj izvornosti, naše mačkare imaju samo jednu babu i jednog dida. Oni predvode zvončare. Ujedno imamo i bijelu skupinu koji se sastoje od barbe, divera i mlade. I onda idu sa njima jengije, cure, žene sve maske bile koje se vežu na komediju. Između bilih i crnih mačkara imamo arambašu, to je Turčin koji nije da da se spoje u jedno bila i crna povorka", kazao je.
Svatovi igraju komediju u kojoj je mlada trudna i sa djeverom po selu traži muža, a baba i dida idu prije njih i dio su crnih mačkara, a tijekom ophoda simuliraju spolni odnos kako bi prizvali plodnost kraja i zemlje. Svatove predvodi arambaša koji nosi barjak i mora se pobrinuti da se bile i crne mačkare ne miješaju.
"Svatovska povorka ujedno koja nema mladoženju nego se mladoženja traži po kućama. Imamo divera, mladu i barju, a mladoženju nemamo. Ujedno je mlada trudna i traži mladoženju po kućama. Hodamo od kuće do kuće i radi se ta ceremonija. Barju svako dariva sa šugomanom, košuljom, bičvama i tako dalje", kazao je Ante Gulić.
U prošlosti je to bio torbonoša i on je imao sablju na koju su mještani stavljali slaninu i tko bi dao najdeblju slaninu bio bi prozvan kao najbolji. Danas se ta prikupljena dobra koriste za razne proslave i fešte koje održavaju u svom lokalnom domu.
Didi kao najatraktivniji dio povorke simboliziraju borbu dobrih duhova sa zimom koju tjeraju bukom i skakanjem.
Kada didi prolaze kroz selo svi izađu iz kuća jer ih se čuje na sve strane naglasio je predsjednik udruge Didi s Kamešnice.
"Oni su sada malo zazvonili, ali da su jače ovde bi bilo sad sto ljudi", kazao je kroz smijeh Ante Gulić još jednom spominjući važnost i identitet sela Gljev koje počiva u didima.
Sudjeluju od malih nogu, a pripremaju se cijelu godinu
U starija vremena odabir dida bio je puno rigorozniji proces nego je to danas, nije se moglo preuzeti tu čast barem do dvadesete godine života. Danas je situacija malo drugačija. Odlučili su olabaviti pravila i dopustiti dječacima već od 13, 14 godina da budu didi.
Marko Mrđen did je od šeste godine, a prvo je bio cigo. Svoju ulogu shvaća ozbiljno te bez problema nosi tešku opremu, skače i buči tijekom cijele povorke od sela do sela.
"To je jedna velika čast, taj dan obavljamo dužnost dida u selu. Zvonimo, tjeramo zle duhove, uživamo, skačemo. A cilu godinu se za to spremamo i to je najlipši dan za nas u selu. Krenuli smo iz Gulića a onda idemo dolje di se brojimo u polje, onda idemo dalje. Maleši, pa kroz cijelo selo i završava se gore kraj škole.
Baba i did na čelu kolone imaju svoju predstavu, mi oko njih skačemo, trudimo se zabavit ljude da im bude što zanimljivije,
Ove godine je bilo 45 dida, mačkara sve ukupno 80 otprilike", kazao je Marko sa velikom ovčjom mišinom na glavi koju bez problema nosi.
Didi kažu da im je to najzanimljiviji dio godine, a dobili smo priliku upoznati i počasnog člana povorke Dida s Kamešnice Antu Mrđena koji je did kako kaže otkad zna za sebe. On s babom radi spolni čin kako bi prizvao plodnu godinu, a cigići čuvaju babu kako did ne bi skočio na nju.
"Ja živim za ovo", rekao je jednostavno počasni član povorke Ante Mrđen vidno emotivan oko stoljetne tradicije koja mu je obilježila djetinjstvo i život.
Važnost ovoga običaja žila je kucavica naselja Gljev podno Kamešnice, a kako kaže predsjednik udruge njihova izvornost proizlazi iz mjesta sa kojeg dolaze. Kamešnica im daje snagu, a didi s Kamešnice oda su životu cijelog jednog kraja.
"Izvornost ovoga što mi radimo počiva na Gljevu. Nama Kamešnica daje snagu. Svi se trude biti maska, a mi nismo maska, mi smo didi. Taj did nije maškara, mi smo mačkare", zaključio je Ante Gulić.
