Daša Dragnić, županijska vijećnica SDŽ i predsjednica kluba koalicije Zajedno, jedna od prvih članica inicijative "Za pametne ljude i pametan grad" komentirala je trenutnu političku situaciju u gradu podno Marjana.
Dragnić često na analitičan način komentira političku scenu, a njezinu objavu prenosimo u cijelosti.
Na prvi pogled, čovjek bi mogao reći – u čemu je problem, ovo čemu svjedočimo je uobičajeno ponašanje na političkoj sceni. E, pa za mene to jest problem – zagovarati promjene, novo i drugačije, a pri tome se koristiti postojećim obrascima onoga što zapravo želiš mijenjati; produbljivati podjele na „mi=ispravni“ i svi ostali „oni=neprijatelji“ uz razne floskule, bez osviještenosti da opće dobro mora uključivati sve.
Već sam krajem ožujka napisala: Kao što je nedopustivo da netko svojata hrvatstvo i domoljublje, tako je nedopustivo da netko svojata budućnost. Ekskluzivnost je, zapravo, samo jedna vrsta isključivosti, moglo bi se čak reći i diskriminacije.
Naime, kada netko iznosi neku svoju ideju/vjerovanje/stav, naravno da misli da je to najbolje, jer da u danom trenutku ima bolje, onda bi to i zastupao. No, problem nastaje kada netko misli da je njegovo rješenje jedino, savršeno, i da nitko drugi ne može (ili čak nema pravo) imati svoje (najbolje) ideje, i tako u startu isključuje sve drugo i sve druge.
I svoje sam studente učila da nikada ne postoji samo jedan put do cilja, a da svaka opcija ima svoje pluseve i minuse – dakle, idealne nema, i uvijek je pitanje naše procjene i izbora. A toliko gubimo, kao pojedinci i kao društvo, kada ne želimo saslušati drugo/e, uvažiti-promisliti, u raspravi (ne trgovanjem!) doći do rješenja, poboljšanog ili čak novog (zajedničkog, ne daj bože), zanemarujući onu staru da više znaju čovik i tovar, nego sam čovik (a razlika između čovika i tovara je u tome što tovar toga nije svjestan).
Ne mogu (i ne želim) si pomoći, demokraciju i pluralizam shvaćam puno dublje i šire, ne samo kao mogućnost da svake četiri godine biramo, a još manje da biramo po principu ili ja/mi ili ste ne-prijatelj (ne-domoljub, ne-Hrvat, ne-red, ne-budućnost…). Shvaćam ih kao mogućnost i pravo da imamo i zastupamo svoje mišljenje i uvjerenja, da postupamo po savjesti i odgovaramo za isto, a razvoj demokracije gledam kroz nužnost uvažavanja drugačijeg i umijeća dijaloga i suradnje. I ne mogu ne pitati one koji, svjesni toga ili ne, zagovaraju jednoumlje - zašto smo se borili (i borimo se) da izađemo iz njega?! Zar samo zato što je to neko „njihovo“, a ne „moje/naše“ jednoumlje? E, pa hvala, to nije moja bitka!
Zato, prije svega, želim svima nama (sada i uvijek) slobodu izbora, vođenu našom prosudbom što/tko je po nama najbolja opcija, bez kalkulacija „šansi prolaza“ temeljenih na medijskoj prašini i/ili razno raznim anketama (a poznato je da rezultat ovise o tome kakav je uzorak, kada je provedena i kakva pitanja/opcije odgovora nudi). Istina je samo jedna – prolaze i pobjeđuju oni za koje glasamo. A kada bi bila istina da se „čuda“ ne dešavaju, nikada nitko ništa novoga ne bi napravio, ne bi se desile ni male ni velike stvari, otkrića, promjene. Eto, ja se nadam „čudu“, možda je upravo ovo ta prilika da, kao društvo, političke opcije i birači, napravimo novi iskorak u razvoju demokracije i za opće dobro. Split je uvijek bio avangarda!
Mnogi su oduševljeni njezinim statusom, a jedna od pratiteljica napisala je sljedeći komentar:
Nekad je “Sridom u sridu” bilo na Radio Splitu, a danas je na tvom zidu.
Hvala Dašo, za ovo “u sridu” jer sabrano u ovakav jedan tekst, moglo bi (i trebalo) pomoći svima kojima “nešto ne štima”, a ne uspijevaju dijagnosticirat šta to točno.