Danijel Divković, jedanaestogodišnji učenik 4.D. razreda O.Š. Majstora Radovana u Trogiru ovih dana prava je zvijezda među svojim sugrađanima. Zbog njegovog prošlotjednog plemenitog čina pljušte čestitke sa svih strana i sa svih društvenih mreža na što je izuzetno ponosan. A još više ga veseli što je prst sudbine htio da svoju životnu maksimu po kojoj ga odgajaju roditelji: mama Antonia i tata Roberto, a to je „Dobro je činiti dobro“ provede u djelo.
Naime, on je tijekom terenske nastave svoga razreda u koju je bilo uključeno razgledavanje spomeničke baštine u trogirskoj UNESCO-m zaštićenoj povijesnoj jezgri pronašao kuvertu s novcem koju je predao učiteljici nakon čega je uslijedila promptna predaja policiji. Bolje rečeno terenska nastava se kako se našalila njegova učiteljica Dunja Benić pretvorila u suvremenu radnju glasovitog dječjeg detektivskog romana „Emil i detektivi“ kojega je napisao Erich Kastner, čiji glavni akter je bio Danijel s dvadesetak školskih kolega u kojoj je dominiralo poštenje, hrabrost i dječja sloga, piše Trogirski portal.
"Vraćali smo se u školu kada sam pokraj malog kamenog mosta ugazio na nešto i poskliznuo se. Spustivši glavu ugledao sam kuvertu iz koje je ispao novac. Istog trena pozvao sam učiteljicu koja je odlučila da pronađeni novac predamo policiji, pa smo umjesto u školu svi zajedno tamo završili", kazuje simpatičan dječak širokog osmjeha, kojemu je kao ljubitelju krimića bilo nevjerojatno zanimljivo ono što se tamo događalo.
"Novac smo predali na porti, moji kolege su ostali čekati dok smo učiteljica i ja otišli u jednu sobu gdje nas je mlada policajka detaljno ispitivala kako je novac pronađen. Podsjetilo me je to na seriju „Novak“ koju obožavam i s velikim užitkom gledam na Netflixu.
Danijel se kao mala „papiga“ navio i vratio cijeli film koji se vrtio u njegovoj lijepoj glavi dok je držao kuvertu u ruci. S obzirom da se radilo o stranom novcu-japanskim jenima, pomislio je: „Ajme jadni stranac, možda mu je to posljednji novac koji je podignuo s bankomata i koji ima, te kako će se vratiti kući.” Ta ga je misao progonila veli cijeli dan. Razmišljao je i o obavijesti policije koja je pozvala vlasnika da dođe po svoj novac u njihove prostorije te o tome kako on tu obavijest neće možda vidjeti ni razumjeti. Ono što ga je posebno obradovalo jest njegov dolazak kući i podrška roditelja i rodbine koji su kažu zbog toga što se dogodilo plakali od sreće.
"Tata je na brodu navigaje i nazvao me je rekavši: Sine, ponosan sam na tebe, a ja sam skoro zaplakao! Bake Nevenka i Mara te djedovi Jerko i Nikola nisu znali gdje su od sreće. „Neka dite, to tako i triba uraditi, potvrdio si da smo te svi skupa dobro odgojili, rekli su!“, kazuje.
Danijel ima i petogodišnjeg bracu Ivana, za kojega tvrdi da je još mali te kako jedva čega da poraste i da ga nauči kako mora biti dobar i pošten dječak, pomagati prijateljima i onima kojima je bilo kakva pomoć potrebna. To isto bi poručio i svim svojim prijateljima i poznanicima.
Vjerujemo da ćemo o tom jedanaestogodišnjaku koji se voli šaliti i pričati viceve, kojemu je najdraži predmet matematika, a ljudska osobina iskrenost te koji bi jednog dana volio biti liječnik i pomagati ljudima još imati prilike pisati.
Učiteljica Dunja Benić ponosna je na Danijela i cijeli 4.D. Sigurna je kako će taj humani događaj nositi kroz život i kao odrasli ljudi. A povratak u razred ističe bio je još jedna prilika da na satu razrednika podcrtaju kako je nadasve važno biti pošten čovjek, kako bi trebalo biti zadovoljstvo svakome tko nešto naše da to vrati onome kome pripada.
