Dolazak u starogrojsku valu na ‘Dane u vali’ u petak kasno popodne vidit isprid sebe punu rivu tradicijonalnih drvenih brodi sa drvenim jarbolima odma čovika ostavi bez daha i sa gušton prošeta pomalo od broda do broda, sa storega dila po sve do nedavno napravljene nove rive… Jarbol do jarbola,lantina do lantine. brod do broda…

Prvo su se nastivali veli brodi i udruga Palagruzona sa svojin šatorom, gundulom i malom školom brodogradnje di su dica cili vikend bez prestanka veslali po vali u mole drvene gundule. Guštala su dica, to se odma vidilo. Šteta da će nakon ovog vikenda opet dobar dil dona provest isprid kompjutera, gledot slike i čekot kad će opet škivat na more..
Taljonci su bili odma do njih sa svojin štandon i taljonskon muzikon al i njihovim brodima – dvo lipa mola guca u more, a na kopnu neki lipi čudni drveni brod.
Taljoni ko taljoni, mediteranski temperament, uvik raspoloženi za ćakulu, glasni, veseli, razigroni, sa svojin specjalitetima. U dno vale se mogla vidit brojna ekipa sa sjeverneg jadrana … Po vela flota brodi sa Murtera i brojni šatori sa pripadajućim sadržajima.

Posebna je bila i ekipa sa neretve, veslački nastrojena u svojem tradicijonalnom brodu sa ženskom veslačkom posadom i da ne nabrajam jer cu sigurno nekog zaboravit al puno je bilo brodi od svukud.
Noćni dil regate nazvan ples jedara i svijetla u vali je to jedan poseban doživljaj kada svi ti brodi jedre po vali.. Ne može se to lako opisat. Tu lipost tribo vidit, doživit i osjetit… ma divota jedna !!!!

Regata je ujutro donila novu avanturu, jugo je dobro napunilo jedra po je bilo puknutih jarbola i brodova koji su tribali na ispumpavanje..
Gušt je vidit sve te brode na jednemu mistu al još važnije sve te jude istog kova i jubavi prema tradicijonalnoj brodogradnji po se moglo ćut narječji sa svih dijelova obale i otoka u zajedničkim pričama i razmjeni iskustava, ali i uz nezaobilaznu pismu koja se mogla čut sa brodova …

Čitav Paiz je bi ko u duhu nekih davno prošlih vremena kad je riva bila ispunjena takvim brodovima. Kako je vrime od jematve, somo su falili jos stori drveni karatili na rivi i pokoji tovor da naprtjen grozjen projde priko rive do svoje konobe u uskim starogrojskim kalima..
Mali razgovori sa puno judi sa raznih strana, prijatelja, poznanika, pokretača i ostale ekipe uvik izmame osmjeh na lice. Proćakulali smo s Pepe Kalafotom iz Komiže, barba Šikićem sa Murtera, slušoli Forske kantadure i druge klape,pljeskali našoj Ivi koja je s Korčule došla s Moreškom i Kuzmi iz Hvara koji kad ne radi u službi grada pleše folklor te se divili floti gajeta iz Vrboske među kojima su bili i naši pokretači Damir i Marija…

Teško je nabrojat sve te divne ljude, običaje i jubov koja nas je vezala tih nekoliko dana. Možemo samo reći – vidimo se dogodine u još većem broju i s još većim osmjehom.

p.s. doša je i oti don da mi vajo počet pisat,nison novinar,draža mi je fotografija al če je tol je. Jo ću to po svoju i po Bročki pisat..

Andro Nigoević