22. travnja obilježavamo Dan planeta Zemlje i Dan hrvatske knjige. Čini se da je 2020. godina idealna za ozbiljno promišljanje o vlastitim ekološkim i životnim navikama. Čovječanstvo je pod blokadom zbog korona virusa, ali zato se biljni i životinjski svijet konačno nadisao punim plućima. „Postali smo ponizni pred silom nevidljivoga.“ Priroda se obnavlja. Predivno, ali ujedno i sramotno – nismo li to mogli zajedno, u simbiozi s prirodom?
Hrvatska spisateljica Rosie Kugli, najpoznatija po sjajnim ljubavnim romanima i romanima za mlade, tijekom pandemije korona virusa odlučuje progovoriti o sudaru dvaju sustava koji moraju supostojati – prirodi i ljudima. Prirodu predstavlja misteriozna sirena, stanovnica morskih dubina i prisilna aktivistkinja. Naime, morske životnije primjećuju da se njihovo stanište pretvara u odlagalište ljudskog otpada. Svijet ljudi predstavlja dječak Roko, mladi intelektualac koji štošta razumije bolje od zaposlenih odraslih, a prije svega potrebu za poštivanjem prirode koja je pretpostavka zdravog života na Zemlji.
Rosie Kugli uz prekrasne ilustracije Borisa Kuglera i uredništvo Silvije Šesto još jednom apelira na ljudsku svijest i individualnu odgovornost. Svijet nedužnih bića koji se urušava zbog nemara onih „na vrhu piramide“ najbolja je personifikacija ljudske patologije neodgovornosti. Na kraju krajeva, ako Dan planeta zemlje obilježavamo samo tako što naši najmlađi crtaju ekološke crteže i poruke za svoje sate razrednika, opet se opasno oslanjamo na one koji ne mogu preuzeti odgovornost za globalne promašaje. Kugli ovom slikovnicom progovara i starijima: usporite, zastanite, poslušajte svoju djecu, osluhnite što vam priroda poručuje, odgojite bolje generacije, usadite im one navike koje nama nisu bile usađene jer nikad nije kasno za promjenu nabolje. Osim jasne ekološke poruke i priče o magičnom, a toliko nužnom prijateljstvu, autorica nam svojim pitkim rečenicama i slikovitim opisima nudi pravi „literarni bombončić“ koji će djeca obožavati. Zato je ova knjiga najbolja moguća kombinacija obilježavanja Dana planeta Zemlje i Dana hrvatske knjige.
Za kraj se postavlja najvažnije, u srži retoričko pitanje: priroda može bez nas, a možemo li mi bez nje?