Uvjeti u kojima žive djeca na drugom kraju svijeta, u Tanzaniji, u Venezueli, na Kubi, za nas nezamislivi, ali oni žive, nasmijani i radosni, rijetko pokazujući tugu. Mnogi su više od hrane i vode, koja im je prijeko potrebna, često se pokaže gladni pažnje i zagrljaja. Ali i ova djeca, unatoč svemu vesele se životu, igri i druženjima, uživajući u svom djetinjstvu jedino kako znaju - skromno.
Ovih nekoliko rečenica zaokružuje priče djece iz misija Udruge Zdenac koja već gotovo 20 godina čini karitativna djela milosrđa u korist najugroženijih u zajednici i svijetu. Neki od ciljeva koje Udruga Zdenac postojano ispunjava već godinama su podupirati, educirati i organizirati volontere za rad s ugroženim kategorijama stanovništva od brige za starije i nemoćne osobe, osobe s posebnim potrebama, kao i samohrane roditelje i djecu bez roditelja kroz druženja, psihološku i praktičnu pomoć, kao i financijska potporu.
Susrećući se djecom u misijama ovdje u Hrvatskoj i svijetu, brojni volonteri jednoglasno se slažu - djeca su zdenac radosti i izvor veselja. Kroz program kumstva i brojni Hrvati godinama daju svoj financijski doprinos djeci u misijama čineći djelo milosrđa koje svakodnevicu ove djece čini ljepšom, a budućnost svjetlijom.
„Mama Marlid često nam priča o dobrim ljudima iz Hrvatske koji šalju novac da mi imamo što jesti, da imamo sapuna, vode, majice, lopte, bojice. Svaki dan se molimo Bogu za njih da nam uvijek šalju te stvari. Ja želim biti kao oni. Kad budem veliki ići ću u Hrvatsku da ih zagrlim i da im kažem: HVALA, HVALA, HVALA dobri ljudi. Sada sam sretan. Vi ste promijenili moj život.“ na prisutnost Udruge Zdenac u svom životu i životu njegove obitelji komentirao je dječak Antonio (9) iz Zdenčevog centra u Pampataru na otoku Margarita (Venezuela).
Priča koja zaista inspirira je i ona djevojke Anna Ngwale iz Tanzanije, koja je kako kaže, ispunila svoj životni san postavši učiteljica. Naime još od malena Anna sanja o tome da podučava druge. Nakon godina školovanja, koja joj je omogućio Zdenac, Anna je ostvarila svoj cilj i završila školu za učiteljicu. Odrastajući u mračnoj sobici, u neimaštini i ostavljena od roditelja, Anna je živjela s bakom i vrlo često boravila je u misiji Zdenca, sudjelujući u aktivnostima za djecu, a danas i pomažući s prijevodom, logistikom i poučavanjem u misiji u Tanzaniji.
Danas Anna živi u kući Udruge Zdenac u Dugom Selu gdje je došla na jednogodišnje učenje hrvatskoj jezika i kulture. Ono u čemu najviše uživa, kaže je u srdačnosti Hrvata, kao i u našoj hrani. Ipak veseli se i povratku svojoj baki i prijateljima u Tanzaniji, želeći sada još više doprinositi misiji Zdenca u Tanzaniji, pomažući djeci i volonterima.
Obilazeći Misije jedan zaključak obuhvaća sva iskustva i nove spoznaje, a taj je da je dječji osmijeh najvrijedniji poklon i zdenac radosti koji ispunja sve one koji su oko njega. Okupimo se zajedno oko tog zdenca. Više informacija o podržavanju i načinima kako poduprijeti aktivnosti Udruge, postati kum ili kuma djetetu i omogućiti mu školovanje, saznajte ovdje.
