Dražen Mikulić godinama je ponavljao jednu te istu rečenicu. "To nisam ja”. I svejedno bio osuđen i do 2022. godine pokušavao ispraviti presudu. Tužio je državu i dobio presudu u kojoj stoji kako je državni inspektorat radio nezakonito jednako kao i sud.
No krenimo od početka.
2011. godine Draženu Mikuliću, glumcu iz Rijeke, dolazi plava kuverta s prekršajnim nalogom inspektorata rada, piše Dnevnik.hr.
“Gdje sam ja, kao Dražen Mikulić, kriv zato što nisam zaposlio radnicu na prodaju sladoleda u Šibeniku kod katedrale na štandu, da je nisam prijavio na mirovinsko i zdravstveno i pozvan sam u Šibenik da se dođem očitovati o tome”, objašnjava.
U Šibenik nije mogao jer je s riječkim Hrvatskim narodnim kazalištem sudjelovao na festivalu u Sarajevu. Poslao je potvrdu poslodavca, ali i svoje detaljno očitovanje i iscrpnu fotodokumentaciju za cijelo to ljeto gdje se nalazio i što je radio.
“Poslao sam naravno u obrazloženje da ja ne znam tko je ta Branka, nikad nisam bio u Šibeniku, nisam prodavao sladoled, ne mogu doći na raspravu zbog toga i toga, potvrda od kazališta i tako”, kaže glumac.
Ali to inspektoru nije bilo dovoljno. Bila je dovoljna riječ izvjesne Branke da je radila kod Dražena Mikulića. Jedini krimen ovog našeg Dražena Mikulića je što je imao otvoren obrt u Svetom Filipu i Jakovu pa je tako inspektor rada doslovce prikačio djelo i bez obzira na Draženovo objašnjenje koje nije provjerio niti utvrdio činjenice, jer iz ureda po prijavi nije izašao.
“Taj inspektorat je od te lokacije udaljen 80 metara”, naglašava Dražen.
No inspektor sve šalje na sud. Na prekršajnom sudu u Šibeniku kreće kafkijanski proces. Dražen cijelo vrijeme govori da je došlo do zamjene identiteta i da djelo nije počinio on.
“I onda sam dobio poziv da se javim na prekršajni sudu Rijeci u vezi istog ovoga predmeta, gdje sam ja došao i sutkinja je rekla da sam ja kriv za taj sladoled, da sam ja imao taj štand. Ja kažem da nisam imao štand i pitam jesu li provjerili da sam ja s Gradom Šibenikom sklopio ugovor, to je vaš posao sudski, da vidite nekakve činjenice. I meni ta sutkinja kaže ovdje na Prekršajnom sudu u Rijeci ‘Pa vi ste mogli donijeti svoju škrinju’”.
2014. godine prekršajni sud u Šibeniku konačno poziva izvjesnu Branku da svjedoči. Rekli su joj da ispriča sve što zna o ovom slučaju.
Ovo je njezin iskaz:
“Dražen Mikulić zaposlio me na prodaji sladoleda, da me do 3. kolovoza 2011. nije prijavio tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, a nije me ni kasnije prijavio. Ja sam otišla jer me nije htio plaćati. Drugo nemam što izjaviti”. Kraj zapisnika.
Iako naš Dražen Mikulić cijelo vrijeme postupka tvrdi da je došlo do zamjene identiteta, sudac nije postavio apsolutno nikakvo pitanje ženi koja je istoga prijavila.
“Kraj. Tu je kraj. Dakle, nitko nije pitao koji je taj Dražen Mikulić. Nakon tri godine. Ja govorim da to nisam ja. Dakle, nju sud ne pita koji Dražen Mikulić!”.
Tada je prekršajni sud u Šibeniku ispitao i izvjesnog inspektora državnog inspektorata koji je sam ustvrdio kako je postupao na riječ prijaviteljice, odnosno da nije izvršio neposredni inspekcijski nadzor na terenu.
“Taj gospodin je našao prvog Dražena Mikulića na internetu koji ima otvoren obrt u mirovanju. To sam bio ja. I on je to sve lijepo svalio na mene”, kaže glumac.
I ne samo on već i sud! 2015. proglašen je krivim.
“Da je prva sutkinja ovdje u Rijeci rekla, naložila, postavila pitanje, ‘Molim vas, dajte mi tko je u Gradu Šibeniku, Palih omladinaca ispred katedrale imao štand u periodu 1. 7. do .1. 9., dobila bi popis, vidjela da postoji nekakav Dražen Mikulić koji nisam ja i slučaj bi bio gotov. Međutim, to se odvuklo na današnjih 15 godina”, kaže Mikulić.
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
