Kulturno umjetničko društvo „Branimir 888 Muć” osnovano je 1998. godine s ciljem očuvanja tradicije i običaja mućkog kraja, Dalmacije i cijele Hrvatske. Društvo je dobilo ime po hrvatskom knezu Branimiru, koji je u Muću 888. godine sagradio crkvu svete Marije, koja danas nosi ime apostola Petra.
Danas imaju između 60 i 70 aktivnih članova u četiri sekcije, dječju i odraslu folklorna grupu, mandolinski orkestar i pučke pjevače. Dječju folklornu grupu vodi Jelena Šegovića, a odraslu folklornu grupu Ante Vlajčević.
Mandolinski orkestar trenutno radi bez voditelja. Uz izvorni folklor mućkog kraja izvode i koreografirani folklor. Na čelu ovog vrijednog društva nalazi se Ante Vlajčević, koji nam je otkrio sve detalje o njihovom radu.
Uspješna smotra uz goste iz više zemalja, uključujući Kolumbiju i SAD
Ovog ljeta su održali 19. po redu Međunarodnu smotru folklora 'Stara je škrinja otvorena'.
- Bio je to devetnaesti susret, nakon dvije godine pauze zbog koronavirusa. Zadovoljni smo što smo se vratili na scenu. Dječji program je bio u petak, kada smo okupili preko 250 malih izvođača, a za odrasle u subotu. Meni je bilo super, a nakon dugo godina sam uspio pogledati cijeli program. Prva smotra održana je u dvorištu osnovne škole Kneza Branimira, ali zbog premalog prostora prebacili smo se na sportsko igralište na našoj Radači. Na dosadašnjim smotrama smo imali goste iz gotovo cijele Europe. Ove godine su nas posjetili plesači iz ukupno pet stranih zemalja, a to su Bosna i Hercegovina, Slovačka, Makedonija, Kolumbija i SAD, uz nastupe naši hrvatskih društava - kazao nam je na početku razgovora Vlajčević.
Upitali smo ga je li bilo lakše prije 24 godine začetnicima društva ili danas...
- Teško mi je na to odgovoriti, jer sam u počecima rada Društva bio vrlo mlad i nisam na organizacijski dio obraćao pažnju. Kao i svaki početak pretpostavljam da je i početak rada našeg Društva bio težak. Sigurno su i tada imali problema u radu kao što ih imamo i mi danas, ali su vjerojatno problemi bili drugačije naravi. Ako ništa drugo mislim da su tada zakonski propisi i cjelokupna papirologija bili lakši za pratiti - kaže nam.
Nastupali su diljem Hrvatske, ali i Europe.
- U Hrvatskoj smo bili na svim važnijim smotrama. Od Metkovića pa sve do Vinkovaca, Zagreba i Đakova. Bili smo na mnogim državnim smotrama, ali i dobrom dijelu Bosne i Hercegovine. Od drugih zemalja posjetili smo Poljsku, Češku, Mađarsku, Bugarsku, Grčku, Tursku i Makedoniju - nabrojao je.
Mućki kraj je jedinstven
Ranije smo napisali da broje do 70 aktivnih članova, što je dobra brojka.
- Prije korone smo imali dobar odaziv. Bilo je oko 40 djece u dvije grupe. Nakon prekida u radu imamo 30 djece u jednoj grupi. Fali nam starijih dečki da bismo mogli formirati mlađu i stariju dječju grupu. Prvi ansambl se uvijek drži na nekoj uhodanoj brojci. Moglo bi biti bolje, ali i lošije. Mi smo zasad zadovoljni - priča nam Vlajčević.
Izdvojio je neke posebnosti mućkog kraja i tradicije.
- Mućki kraj spada u dinarsko plesno područje i kao ostatak tog područja karakterizira ga nijemo kolo, sviranje na gusle i diple te pjevanje treskavice i ojkavice koja je zaštićena kao nematerijalno kulturno dobro. Naša mućka narodna nošnja, koju smo uz veliku potporu Ministarstva kulture, uspjeli upotpuniti izradom replika i otkupom originalnih dijelova. Još jedna od specifičnosti mućkog kraja su i naše mačkare, koje su jedinstvene u cijeloj državi i koje se još uvijek održavaju kao živi običaj - ponosan je naš sugovornik.
Svaka obaveza nosi nešto svoje, ali biti član kulturnog umjetničkog društva zahtijeva veliko odricanje.
- Svatko treba odvojiti vrijeme od nečega drugog, od posla do obitelji što u današnje vrijeme nije lako. Mi trenutno imamo probe jednom tjedno, a tu su i nastupi, održavanje garderobe i sl. Na nama iz Upravnog odbora je da to sve organiziramo, a ja kao predsjednik sve to moram pratiti i nadgledati što često nije lako. Nekad imam osjećaj da se kao don Quijote borim s vjetrenjačama. Pokušavam nešto napraviti, ali ne ide. Uz sve to i ovaj prekid u radu zbog korone nas je poremetio. Još se nismo vratili na put na kojem smo prije bili. Ali, zaljubljeniku u folklor ne predstavlja ništa problem - smatra Vlajčević.
"Zasad se ne moramo bojati da ćemo izgubiti našu tradiciju"
Zadovoljan je situacijom u kasici.
- Novaca nikada dosta, ali trenutno dobro stojimo financijski. Trenutno smo u maloj renovaciji prostorija, a predstoji nam i putovanje na Vinkovačke jeseni. Lani je dječjoj grupi Općina Muć financirala prijevoz u Kutinu kao i na Đakovačke vezove u lipnju ove godine. Podupiru nam velikim dijelom i troškove smotre. Sada se pomalo vraćamo komercijalnim nastupima, tako da i tu nešto zaradimo, nešto od članarina. Nastojimo racionalno trošiti i zadovoljni smo - govori nam.
I ono što je najbitnije, nema straha za hrvatsku tradiciju, barem dok je ovakvih ljudi.
- Nastojimo je otrgnuti zaboravu koliko god je to u našim mogućnostima. Kada pričamo s našim starijim mještanima vidimo koliko se mnogo način život se promijenio. Svako vrijeme nosi svoje, s tim da su promjene u današnje vrijeme jako ubrzane. Zasad se ne moramo bojati da ćemo izgubiti našu tradiciju. Na pitanje što će biti nakon naša generacije teško je odgovoriti, ali ja sam optimističan, smatram da će se barem kroz kulturno umjetnička društva baštiniti naša tradicija i da će se prenositi na buduća pokoljenje - kaže nam.
Ispred njih su ljeto i jesen puni obveza.
- Već polako planiramo smotru za dogodine koja nam je jubilarna 20. po redu. Imamo „radno“ ljeto ispred sebe s dosta nastupa i kao šlag na kraju u rujnu idemo na Vinkovačke jeseni. Za ubuduće imamo dosta planova od kojih bi izdvojio sljedeće: planiramo završiti obnovu prostorija, početkom nove školske godine raspisat ćemo upis novih članova svih uzrasta, pa ovim putem pozivam sve zainteresirane da nam se pridruže. U planu je i nastavak kompletiranja narodne nošnje, ako uvjeti dozvole i odlazak na međunarodnu turneju dogodine i kao što sam već prije spomenuo organizacija jubilarne 20 međunarodne smotre folklora „Stara je škrinja otvorena“ - zaključio je Ante Vlajčević.
