Nisam baš siguran da ću odmah na početku otkriti sve karakteristike sugovornika. Ipak, u nekoliko crta bih naglasio kakav je odjek u meni, nakon razgovora s mladim pjevačem Ivanom Vidovićem iz Metkovića; skroman, jednostavan, pristojan i nasmijan. Takav je prvi, drugi - bome i treći dojam!
Šira publika ga je upoznala kao finalista pjevačkog natjecanja Zvijezde ljetni hit. Bila je to prigoda da se predstavi publici i putem malog ekrana, a to u našim okolnostima automatski znači da postaješ „faca“. Ali to ni jednog jedinog trenutka Ivana nije promijenilo. To njegovo ponašanje, ta jednostavnost i neposrednost, jedan su od razloga da je prvo pitanje bilo ovako formulirano:
Tko je Ivan Vidović?
- Puno stvari je Ivan Vidović. Ja bih rekao da je to jedan 21-godišnjak, glazbenik na nekom svom putu ka ostvarenju svog cilja i karijere. Ivan Vidović najviše cijeni pjevače koji mogu biti isti i na sceni, na ulici, uvijek svoji bez glumatanja, uvijek u službi glazbe. Tako nekako… Meni je glazba puno dala već sada. Na meni je da joj vratim tu ljubav na najbolji mogući način.
Ivan Vidović na pozornici i Ivan Vidović u stvarnosti, postoji li razlika?
- Ma sad ću upasti malo u kontradikciju. Da budem iskren, postoji, no moj najveći cilj u životu je da svi ti Ivani Vidovići postanu jedan, što je to više moguće. Razlike su stvarno minimalne. Sve ono bitno je baš isto. Možda način pričanja, izraženiji je dok sam na pozornici, pred mikrofonom i kamerama. Ali nisam ništa manje jednostavan, pokušavam ne glumatati već biti ono što jesam. Za sada sam zadovoljan time. Najviše cijenim pjevače koji mogu biti isti i u jednom i u drugom aspektu.
Da je ovaj mladić malo „drukčiji od drugih“ primijetio sam (između ostalog) i po tetovaži gitare i nota na ruci...
- Tetovaža ima svoju priču, ona je baš bila nulta točka kad sam odlučio idem u ovo „sto posto“. Bilo je to neposredno prije jednog Božića. I svaki put kad je ugledam, dođe mi taj blic - trenutak one odluke koja se dogodi svima u glavi kad se neka promjena dogodi ili treba dogoditi. Ta tetovaža je baš simbol toga, dio je mene. Osim što mi je estetski jako lijepa, ima veliko značenje.
Naravno, na početku si, praviš prve korake ka glazbenom svijetu, glazbu si odabrao (ili ona tebe) – gdje se vidiš ili želiš vidjeti u budućnosti?
- Konkretno ovog trena mislim na izbacivanje prvog ozbiljnijeg singla, a onda i albuma. To je nekako jedan od prvih koraka i san svakog čovjeka koji se želi baviti ovim poslom na ozbiljan način. Trenutno moj tim i ja radimo na pjesmama sa željom da se to ostvari što prije. Trebalo bi početi ovo ljeto. Planovi su bili da to bude malo ranije, no cijela ova stvar oko korone zeznula je sve, pa tako i glazbenike pa sve ide s malom odgodom.
Eto, moram ti priznati, oduševio me je tvoj prvi televizijski nastup, a i sve članove žirija. Kad si prvi put osjetio ljubav prema glazbi i koliko ti ona znači u životu?
- Moji prvi susreti s glazbom dogodili su se u višim razredima osnovne škole, na prvom natjecanju, kada sam pokazao svojim prijateljima, roditeljima, pa i samome sebi da sam se zaljubio u to i da je to nešto što mi se sviđa i bez čega neću moći. U sedmom razredu sam se prijavio na jedno natjecanje pjevača amatera koje sam tad i osvojio. Nikad neću zaboraviti taj osjećaj kad sam se prvi put susreo s mikrofonom i pozornicom. I to me i dandanas vuče i gura naprijed. Završio sam jezičnu gimnaziju u Metkoviću, zatim sam proveo godinu dana na Vojnoj akademiji i baš tamo sam prvi put osjetio ozbiljniji poziv, čežnju za glazbom. To više nije bila želja ili hobi. Nakon jedne godine u vojsci prebacio sam se na civilni fakultet kako bih mogao imati više vremena za baviti se glazbom. Zatim je došao poziv za „Zvijezde“, tu sam dosta vagao, jer nisam površna osoba, tu sam se stavio u jedan ozbiljniji test nakon sedam godina bavljenja glazbom. Sad ili nikad. Nadam se da nisam nikoga iznevjerio.
Imaš li tremu prije izlaska na pozornicu, kako se nosiš s njom?
- Treme pred nastupe imam apsolutno uvijek. To je jedna predivna stvar! Puno ljudi od toga bježi, dok ja obožavam taj osjećaj. No riječ trema se počesto krivo shvaća. „Trema“ kod mene je velika količina iščekivanja nastupa, izvedbe. Trema je tu samo da se ne opustim previše, da budem siguran da ću sve izvesti kako treba, a opet da uživam ja koliko i publika. Recimo trema pred duet s Petrom Grašom je bila dodatno naglašena. Svaki komentar je tu suvišan, mislim da je svima jasno koliko to može značiti jednom mladom glazbeniku da pjeva s jednom ikonom hrvatske glazbe. Sa Petrom sam pjevao i nakon Zvijezda i uvjerio me da se nemam čega bojati.
Tko ti je uzor, uzori?
- Da budem do kraja iskren, stvarno nikad nisam imao nekog konkretnog pjevača kao vodilju. Gledao sam ih po pjesmama i popularnosti. Danas ih više gledam koliko su slobodni, što će raditi, kako će se ponašati te koliko je skladno to što pjevaju i ono što govore. Imao sam jedan dobar koncept: Ogoli nekog glazbenika potpuno, daj mu samo ono što on ima, makni šminku, televizije, plesačice, kostime, pozornice. Ogoli ga od mikrofona, razglasa, efekata, postavi ga na ulicu i vidi koliko će ljudi u tome uživati. Osobno obožavam izaći i zasvirati. I dok sam tu u Splitu uživam se okušavati. Koliko god da uživam, mislim da mi je to jedan ispit, mislim da je to generalno dobra stvar za jednog izvođača, da vidi koliko može sam od sebe bez ikakve druge pomoći nešto napraviti.
Je li ti žao što si izgubio u finalu?
- Takva pitanja dobivam jako često. Najiskreniji odgovor je „ne“. Tad mi je naravno bilo teško, no danas kad se okrenem iza sebe, vidim koliko sam dobio. Ljudi jako često koriste riječ izgubio. Ja ne vidim ni jednu stvar koju sam izgubio. Dapače, nakon toga stvari su samo krenule nabolje. Odlučio sam da ću se tome posvetiti, sretan sam i ispunjen u životu, radim i volim ono što radim. Ne vidim nikakav gubitak.
Prije godinu dana, nakon natjecanja Zvijezde ljetni hit, izbacio si svoju prvu pjesmu „Čuvar pobjeda“, koja je preko noći doživjela veliki uspjeh. Kako bi opisao tu pjesmu i taj (ne)nadani uspjeh?
- To je nešto čime se jako ponosim. Pjesma ima preko milijun pregleda. Naime pjesma iza sebe nema izdavača, uz pomoć svog tima napravio sam je kao slobodni umjetnik, jako mi je draga i ponosan sam što smo s njom postigli. Želimo raditi malo ozbiljnije jer s tom pjesmom, budimo realni, nisu se dogodili nikakvi nastupi ili festivali. To je svakako jedan od ciljeva koji želim postići.
Da čujemo tvoju završnu riječ?
- Nisam neki veliki guru ili mudrac, no život me neke stvari naučio - nemojte stvarati predrasude ni o jednom zanimanju. U životu pokušajte raditi u što većoj mjeri ono što volite. Daleko sam od onih ljudi koji ne shvaćaju da se režije moraju platiti, da se moraju prehraniti djeca. Pokušajte živjeti, a ne preživljavati. Volite se, volite ljude oko sebe i nemojte komplicirati bespotrebno život koji može biti jako lijep, ako ga gledate iz pravog kuta.
A on navodno ima 21 godinu?
