Dino Sokolović ostvario je povijesni uspjeh za Hrvatsku. Na Paraolimpijskim igrama osvojio je zlatnu medalju u slalomu i tako napravio pravu senzaciju, piše Večernji list.
U Sočiju je bio blizu medalje, bio je vodeći nakon prve vožnje, ali je u drugoj izletio sa staze. No, u sjećanju mu je ipak ostalo nešto ljepše.
- Prije četiri godine na Igrama u Sočiju nosio sam hrvatsku zastavu na svečanom otvaranju. Ponosan sam na način kako sam nosio zastavu. Od svih sportaša koji su nosili zastavu, a bili su u kolicima, jedini sam ja njome mahao. Inače, Dinin život bio je prilično težak. U prometnoj nesreći koja se dogodila 2003. godine u Močilama kod Vrbovskog 2003. ostao je bez majke i dva brata, a on je postao invalid. – Nesreća se dogodila zadnji dan škole, kada sam s obitelji išao na more. U nesreći sam izgubio majku, dva brata, ali i ostao bez obje noge i s brojnim oštećenjima. Odlučio sam se baviti sportom jer je bolje družiti se s ljudima nego biti sam, prisjetio se Dino kojem se bavljenje sportom itekako isplatilo. Kući se vraća sa zlatnom medaljom, nadamo se da će dobiti doček kakav zaslužuje. Dino, svaka čast, sportaši i ljudi poput tebe moraju biti uzor svima.
Kobna 2003. godina
Jer stravična nesreća koja se dogodila 2003. godine kod Vrbovskog Dini Sokoloviću je promijenila život. U nesreći u naselju Močile smrtno su stradale njegova majka Jasna (38), strina Ivančica Sokolović (40) te njegova braća Goran (16) i Darko (8) nakon što je kamion s prikolicom naletio na njihov osobni automobil, piše 24 sata.
- Nije bilo lako nakon te nesreće, ali eto, život je morao ići dalje. Bio sam još dijete pa je to drukčije... Trebalo mi je četiri, pet godina da se skroz priviknem - rekao je Dino jednom prilikom.
A u takvim okolnostima stasati u osobu kakva je danas - vedrog, inspirativnog karaktera - mogu samo najveći šampioni. Upravo to on i jest.
Bavi se - gotovo svime
Vedar duh i želja za životom nadjačali su tešku, potresnu nesreću koja je ga je pogodila. Shvatio je da se može baviti sportom kao i svi drugi.
- Nakon nesreće prvo sam počeo plivati i vidio da mogu raditi sve što i ostali ljudi. A kad sam počeo skijati i igrati košarku, shvatio sam da je samo nebo granica - rekao je olimpijski pobjednik.
Rekreativno igra košarku u kolicima, ali dovoljno je dobar da za njega ima mjesta i u hrvatskoj reprezentaciji. I ne samo to, igra i hokej na ledu. Odnosno, hokej na sanjkama, javlja 24 sata.