Umjetnik mora imati percepciju vremena da bi mogao izvršiti utjecaj na umjetnost. Danas to nije moguće jer je vrijeme usitnilo značaj, danas kreativnost ne traži podršku širokih masa, danas postoje kreatori ukusa. Danas je važna produkcija, a ne melodija i harmonija. Glazbena industrija se pretvorila u industriju zabave. Vrijeme je plug-inova. Rock n roll je povezao književnost i glazbu. Taj subkulturni fenomen će se sigurno proučavati kao što se proučavao Homer i Shakespear. Ovim riječima je i od struke i od publike cijenjeni splitski bubnjar Joško Radić opisao glazbenu scenu danas.
Joško Radić je poseban po tome što je uspio ostvariti radni staž od 80 godina. Prvi dio je proveo radeći u HR pošti, a drugi dio svirajući bubnjeve u raznim bendovima i sve to u isto vrijeme i bez pauze.
Kako mu je to uspjelo. Rekao je:
„Imao sam sreću da su poslovi izabrali mene, a drugo odredilo me je i kao čovjeka i kao glazbenika podneblje i odrastanje. Moje podneblje je Dolac Donji u poznatoj Poljičkoj republici u kojem sam provodio djetinjstvo, prve glazbene korake napravio sam u Kaštelima točnije u Kaštel starom sa mojom prvom grupom “Transfuzija“. Nakon toga sam spletom okolnosti završio u Imotskoj krajini gdje sam se glazbeno odredio zauvijek. Zato je najviše zaslužan prof Ivan Glibota (Crni) i hvala mu na tome. Zato smo i pokrenuli autorsku priču sa grupom Express za koju vjerujem da je obilježila suvremenu imotsku povijest. Hvala svim članovima grupe Express a posebno neprežaljenom Vukasu. Bez njih ne bi glazbeno bilo ni mene.
Nakon Expressa osnovao sam Tajnu vezu sa pjevačem Slobodanom Miševićem, basistom Ivanom Ujevićem, gitaristima Silvije Šarić i Miiljenko Milinović, klavijaturist Igor Nazor. Ostalo je povijest.
Pjesme na kojima sam zauvijek ponosan su: Odlazak, Ti si žena za sva vremena , Tebi srca pjevaju, Nije htjela, Kameni svatovi, Sve će jednom pjesma postati i Ruke pomoći, a ova posljednja prvenstveno zbog toga što je to humanitarni projekt za potresom razorenu Petrinju“. Pjesma je spomenik koji govori ali samo kad je potvrdi vrijeme, a Splitski festival je kroz svoju povijest iznjedrio puno takvih spomenika i zato smo u Festivu osjećali potrebu da posvetimo pjesmu splitskom festivalu za njegov 64.rodendan, koja se zove Marijeta i Ferata za koju su autori Pavao Akrap i Joško Radić potražili inspirciju u „Velom mistu“ i „Maloj Florami“. Svi oni koji nisu poslušali pjesmu mogu je čuti na sljedećem linku:
Na kraju pitali smo Joška koji su mu omiljeni bubnjari...rekao je: „ Na svjetskoj razini to su Dawe Veckl, Simon Philips, Ringo Star a od domaćih posebno cijenim sljedeće;
Điđi Jankelić, Dražen Sholtz. Osim što su odlični bubnjari osobno ih i poznajem.
Joško crnke ili plavuše?
– Nata
Poruka mladim bubnjarima:
- Životna realnost je maštovitija od svake mašte i zato ostani dobar čovjek pa i kad ti ne ide.
