Čim je Boris Dvornik uzviknuo: "Neću jist tu čikolatu...", nastao je urnebes u publici. Malo je tko vjerovao što će se potom dogoditi s kultnom predstavom

Na današnji dan prije 43 godine, premijerno je na sceni HNK Split izvedena predstava "Čovik, zvir i kripost"

Na današnji dan prije 43 godine, premijerno je na sceni HNK Split izvedena predstava "Čovik, zvir i kripost". Komedija velikog talijanskog pisca Luigija Pirandella u lokalizaciji i režiji Vanče Kljakovića, ovaj put smještena u jedan dalmatinski gradić. Imala je dug vijek na daskama splitkog HNK-a. Naravno, tada su u njoj nastupala najveća glumačka imena tog vremena: Ivica Vidović, Boris Dvornik, Zdravka Krstulović, Josip Genda. Bilo je dovoljno da Boris kaže "Neću jist tu čikolatu..." pa da svi puknu od smijeha.

Glumci koje smo voljeli, i koji su i dan danas nenadmašni.

Tekst se nastavlja nakon oglasa

Predstava je gostovala po čitavoj Dalmaciji; Makarskoj, Imotskom, Vrgorcu, Trogiru, Baškoj Vodi, Visu, Komiži, Drnišu, ali i u Sarajevu, Zenici, Rijeci, Puli, Budvi, Kotoru, Tivtu, po Istri...

Posebno upečatljive bile su izvedbe na Carrarinoj poljani u okviru "Splitskog ljeta". Izvođena je i za vrijeme Zimskih olimpijskih igara 1984. u Sarajevu. Znalo se igrati ovu komediju i dva puta dnevno na gostovanjima, tražila se karta više, interes publike bio je ogroman.

I autor ovog teksta imao je privilegij, kao dječak igrati u ovoj predstavi uz velike glumce, predivne su to uspomene i sjećanja.

Predstava je nagrađena na festivalu u Slavonskom Brodu, kao i nagradom "Aplauz Sarajeva". U predstavi se koristio splitski dijalekt, a za lingvističke detalje se brinula gospođa Magda Matošić, također glumica u predstavi.

Riječ je o jednoj od najzapaženijih i najposjećenijih predstava HNK Split iz osamdesetih godina, kada je obnovljena kazališna zgrada stradala u požaru. Splitski teatar živio je tada svoje zlatno doba pod vodstvom tadašnjih intendanta Ivice Restovića, direktora drame Marina Carića i direktora opere Vjekoslava Šuteja.