Antički Rim je u nekoliko stotina godina pokorio cijelo Sredozemlje i svoje granice uspostavio na tri kontinenta. Ipak, iako su Rimu nalazila "ispred nosa", ovom carstvu najviše je glavobolje zadala istočna strana Jadrana, točnije narodi koji su na njoj živjeli. Ilirsko pleme Delmati srčano su se borili s moćnim osvajačem od 156. godine prije Krista do 9. godine nakon Krista kada je slomljen Batonov ustanak, događaj koji će rimski kroničari opisati kao najopasniji rat nakon Punskih ratova. Nakon toga Rimljani uspostavljaju uspostavljaju svoje vojne logore kod Trilja - Tilurium, te Burnum kod sela Ivoševci kraj Kistanja u šibenskom kraju. Gradnjom ovih logora i njihovim spajanjem slama se "kičma" lokalnom stanovništvu u mogućnosti bilo kakvog daljnjeg otpora, te su se naši prekomorski susjedi pobrinuli da Iliri postanu vrijedni podanici carstva. I ne samo to, Ilirija je nakon "pacifikacije" dala i istaknute careve među kojima je nama najpoznatiji Dioklecijan. Nakon što su Rimljani pokorili naša područja, preživjeli ilirski ratnici šalju se na daleke frontove poput Engleske, Galije ili Germanije, a malo tko od njih se vratio kućama. Preostalo autohtono stanovništvo postupno se miješa s Latinima, gubeći spomen na svoju slavnu prošlost. Delmati su samo jedan od brojnih ilirskih naroda koji je živio na području od današnje Slovenije do Albanije, od Jadrana do Save. Ilirsku moć prvi su pokazali Liburni koji su jedno vrijeme prvog dijela prvog tisućljeća prije Krista bili apsolutni vladari Jadrana te su vladali područjem sve do Krfa, od kuda su ih potom protjerali Grci. Rimljani su tek pokoravanjem Liburna i "prisvajanjem" njihovog načina gradnje brodova postali pomorska sila. Svoje slavne dane Ilirija je doživjela za vrijeme dominacije i moći plemena Ardijejaca. Legende o ilirskoj kraljici Teuti i danas žive u Dalmaciji i Crnoj Gori, a malo kome je poznata činjenica da s ovih prostora dolazi ilirski vojskovođa koji je svojim sposobnostima ostao zapisan u svjetskom povijesti - Demetrije Hvaranin.
Sve ovo tek su crtice bogate povijesti naroda čija je prošlost neshvatljivo malo zastupljena u hrvatskim školama, donekle i u znanstvenom diskursu, uz vrijedne iznimke.
Moj interes sa Ilirima krenuo je sasvim slučajno, dok sam radio reportažu o ilirskim gradinama i gomilama s arheologinjom Majom Vidović na brdu Perun.
Prvi doticaj s pojmovima "gradina" i "gomila" imao još kao dijete kada je otac čitao Škobaljevu "Obredne gomile Dalmacije", no nakon spomenute reportaže s Majom želio sam učiti više. Uživao sam slušajući gostovanja pokojnog Marina Zaninovića, velikog hrvatskog arheologa, u radio emisiji "Povijest četvrtkom" jer je s velikim entuzijazmom govorio o slavnoj ilirskoj prošlosti. Naravno, nakon radio emisija uslijedilo čitanje stručne literature.
No tek nakon što sam odgledao nekoliko emisija na YouTube kanalu "Arheo Balkan" shvatio sam da se želim okušati u ovoj formi približavanja javnosti nepravedno zapostavljene ilirske tematike.
Nije bilo puno dvojbe gdje prvo da krenem. Iako na papiru imam brojne ideje, sila (ne)prilika sama je "odabrala" prvu destinaciju i prvog domaćina. Naime, posjetio sam velikog borca za očuvanje kulturne baštine, velikog lokalpatriota, Marija Kozinu iz sela Velić u triljskom kraju.
U nastavku pogledajte prvu epizodu serijala "Ilirija" koja vas vodi u Velić.
"Velić je živi muzej na otvorenom"
U društvu Marija Kozine proveo sam cijelo subotnje poslijepodne. Koračali smo preko ilirskih gomila i gradina, pratili tragove antičkih cesta s jasno vidljivim kolotrazima, stajali uz ostatke starokršćanskih memorija i bazilike, penjali se na srednjovjekovnu kulu s koje puca pogled na cijelu Cetinsku krajinu. Kozina, strastveni poznavatelj i neumorni zagovornik zaštite lokalne baštine, posljednjih je godina s prijateljima i uz potporu struke sustavno bilježio i dokumentirao nalazišta – od LIDAR snimanja do terenskih obilazaka – i upozorio na prijetnje planirane prometnice koja prijeti da trajno uništi ovo iznimno područje.
„Problem je varijanta trase koja prolazi kroz srce arheološkog kompleksa većeg od 400 hektara – preko jasno vidljivih struktura, čak i preko jednog velikog, tek djelomično istraženog arheološkog objekta, te bi predložena cesta nepovratno uništila povijesni kontinuitet cjelokupnog i vrlo vrijednog povijesnog krajolika. U neposrednoj blizini predloženog koridora već su izvođeni radovi, te je svjesno napravljena devastacija antičke ceste Salona – Argentaria (npr. asfaltiranje puta kod mjesnog groblja uoči nedavno održanih lokalnih izbora), na što sam reagirao pisanim predstavkama. Tražim da se obave arheološka sondiranja te da se zaštiti kompaktna arheološka cjelina zajedno s antičkom cestom. Konzervatorski odjel u Splitu, Muzej triljskog kraja, Grad Trilj i Ministarstvo kulture i medija RH bili su upoznati; dopise sam uputio i pročelnici odjela KO Split, međutim, svi zajedno su se oglušili i čak pisanim aktom dopustili taj kulturocid, što je više nego nepojmljivo. Ako se ne poduzmu konkretne mjere za saniranje ovog problema, spreman sam pravno djelovati i dodatno alarmirati javnost.
Nitko razuman se ne protivi razvoju infrastrukture, ali kriterij zrelosti društva je odnos prema arheologiji i našoj povijesti. Varijante trase planirane ceste postoje i u županijskom prostornom planu; nužno je izabrati onu koja neće razoriti u prostoru vrlo dobro sačuvanu i vidljivu arheološku cjelinu. Detaljno istražen i interpretiran krajolik vraća vrijednost lokalnoj zajednici i državi – znanstveno, obrazovno i turistički“, požalio se uvodno naš sugovornik.
“Planirana ‘brza cesta’ kroz srce kompleksa – kulturocid koji se može i mora izbjeći”
U više navrata upozoravate na loše strane ovako planirane zaobilaznice Trilja. Gdje je problem?
Problem je što jedna od varijanti trase prolazi kroz najosjetljivije dijelove velikog arheološkog kompleksa, preko jasno vidljivih struktura, direktno i preko jednog nedavno istraživanog arheološkog objekta i sklopa, i time bi nepovratno uništila vrlo vrijednu baštinu, koja se već odavno izdigla iznad lokalnog karaktera i predstavlja vrlo vrijednu nacionalnu baštinu Republike Hrvatske i šire. Govorimo o kilometrima arheoloških struktura i arhitekture koje imaju smisla jedino kao kompaktan krajolik i cjelina. Nalazišta ovakvog tipa nisu do sada poznata na prostoru države i Europe, te predstavljaju jedan vrlo dobro očuvan i jedinstven povijesni krajolik i pejzaž, više nego sigurno dobro u prošlosti naseljen i kultiviran u neposrednom zaleđu Salone. Možemo cijeli ovaj prostor nazvati i definirati kao antičku ruralu tog povijesnog vremena i tko zna što se još krije u vrlo vrijednim i neistraženim objektima i na okolnom terenu. Svi nadležni su upozoreni: Konzervatorski odjel, Ministarstvo kulture, Hrvatske ceste, Splitsko-dalmatinska županija, Grad Trilj, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture. Nije sporno da državi trebaju ceste; sporno je kad se trasa ne prilagodi baštini. Kriterij zrelosti društva je odnos prema arheologiji i našoj nacionalnoj povijesti. Dobro istraženi i prezentirani lokaliteti dugoročno vraćaju višestruko – kulturom, znanošću, obrazovanjem i turizmom. Trasa se može optimizirati: postoje dvije projektne varijante, a najmanje invazivno rješenje mora biti prioritet.
“U Krcinoj ogradi imamo već zaštićenu starokršćansku memoriju koja se može i valorizirati”
U početku obilaska vodite nas do lokaliteta u Krcinoj ogradi. Spominjete starokršćansku memoriju – što je točno ondje pronađeno i što znamo danas?
Na granici naselja Jabuka i Velić, na položaju koji lokalno zovemo Krcina ograda, nalazi se starokršćanski sklop – memorija, svojevrsna ranokršćanska crkva-grobnica. Riječ je o sakralnom objektu u kojem su prije petnaestak godina pronađeni ljudski ostaci. Od 2013. tim Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – Odsjek za arheologiju, pod vodstvom prof. Mirjane Sanader i današnjeg dekana Domagoja Tončinića, proveo je nekoliko kraćih arheoloških kampanja i otvorio više sondi. U suradnji s plitskim Konzervatorskim odjelom i u kratkotrajnom angažmanu struke, objekt i uži prostor (cca 5 ha) dobio je osnovnu konzervatorsku zaštitu. Danas na terenu imamo prepoznatljivu arheološku strukturu i vrlo lijepo, tek nakon 12 godina od iskapanja, konzerviran objekt koji se može prezentirati javnosti, ali ključno je daljnje istraživanje i interpretacija spomenute mikrolokacije s nizom arheoloških objekata, jasno vidljivih u prostoru, kako bismo je i znanstveno i turistički valorizirali.
“Tri zime sam hodao terenom – i shvatio da stojimo na mreži nepoznatih arheoloških struktura”
Kako je počela vaša osobna priča s istraživanjem Velića?
Odrastao sam uz priče svog oca, također zaljubljenika u našu bogatu povijesnu baštinu, o “malim kućicama”, gomilama i “starim zidovima” po Blušama, Osoju i Ržištima, ali tek kad sam sustavno krenuo obilaziti teren, otvorile su mi se oči. Tri zime, kad je vegetacija najoskudnija, hodao sam praktički svaki dan, bilježio svaku gomilu, suhozid, udubinu u tlu, svaki “neobičan” kamen i sve anomalije u terenu koje su definitivno bile djelo ljudskih ruku, a ne prirodna pojava. Ubrzo sam shvatio da iscrtavam svojevrsnu “paukovu” mrežu nepoznatih arheoloških cjelina. Da bih to prezentirao i dokumentirao struci kao potvrdu svojih zabilješki, s prijateljima sam organizirao LIDAR snimanje šireg prostora (cca 85 hektara) u visokoj rezoluciji. Nakon obrade podataka odjednom su pred nama “isplivale” očekivano i više nego jasne konture antičke ceste, objekata, širokih povijesnih zidova, kamenih nakupina i raznoraznih još nedefiniranih arheoloških sklopova koji su premrežili cijeli snimani teren. Kada to vidite na LIDAR snimci i zatim provjerite na terenu, jasno je da je riječ o višeslojnom krajoliku: prapovijesna (ilirska) osnova nad kojom se nadovezuje kasnoantička infrastruktura, a potom i ranokršćanski i srednjovjekovni sloj. Više je nego jasno i može se zaključiti da se na ovom prostoru vrlo aktivno živjelo u kontinuitetu kroz sva povijesna razdoblja. Danas, nakon višegodišnjih terenskih obilazaka i kartiranja šireg prostora, govorimo o preko 400 hektara kontinuiranih i nedjeljivih arheoloških cjelina na mnogo većem prostoru nego što smo u prvi mah vidjeli i zaključili.
“Salona – Argentaria: antička cesta s 52 vidljiva kolotraga na dionici kroz Velić”
Često spominjete antičku cestu Salona – Argentaria. Koji su najjači dokazi na terenu?
Na potezu kroz Velić dokumentirali smo čak 52 kolotraga, na dionici dugoj oko 2,6 kilometara. Riječ je o dubokim utorima u živoj stijeni – tragovima kotača antičkih kola – koji izravno svjedoče o smjeru i intenzitetu prometa u antičko doba. U blizini trase 1921. je na predjelu Krivače pronađen rimski miljokaz, danas izložen u Arheološkom muzeju u Splitu, što je dodatna potvrda antičke ceste Salona – Argentaria i značaja koridora na putu prema središnjoj Bosni. Antička cesta, koja se nalazi u nizinskim dijelovima, neposredno ispod tvrđave Čačvina, i cijeli taj koridor u terenu koristili su se u kontinuitetu i bili osovina povezanosti Salone s unutrašnjošću Bosne i Hercegovine pa sve do Sirmiuma, kao i u doba Napoleonove i Austrougarske vladavine, sve do današnjih dana. Ovaj dio ceste kroz Velić jedan je od najbolje sačuvanih pravaca antičke ceste u Dalmaciji.
Terenske točke bilježimo GPS-om; posebno pamtim trenutak kad smo, nakon što smo “izgubili” dio ceste u terenu, ponovno precizno uhvatili smjer upravo zahvaljujući urezanim kolotrazima. Antičke ceste s kolotrazima vrlo su rijedak i vrijedan arheološki sklop, a na ovom prostoru su jedinstvene, vrlo dobro sačuvane kako u Dalmaciji, tako i u cijeloj Hrvatskoj, te zaslužuju trenutnu, neodgodivu i trajnu zaštitu.
RIMSKA MILJA: “Miljokaz iz Velića je 21. milja od Salone”
Često spominjete rimski miljokaz. Zašto je važan i što točno znamo?
Rimski miljokaz pronađen je 1921. na njivi Krivača u Veliću. Visok je 108 cm (oštećen u donjem dijelu), gornjeg promjera 33 cm, od mekanog pješčanog kamena žućkaste boje. Iskopao ga je Jure Kozina; danas je evidentiran pod inventarnim brojem 5276 A i nalazi se u Arheološkom muzeju u Splitu. Iako je natpis mjestimice oštećen, jasno je da je postavljen u vrijeme cara Gaja Julija Vera Maksimina Tračanina (235.–238.). Smatra se da označava 21. rimsku milju od Salone. Miljokaz, uz kolotrage u stijeni, potvrđuje koridor antičke ceste Salona – Argentaria preko Tilurija, Vedrina, Velića i Tijarice prema rudarski bogatom području današnje Bosne i Hercegovine.
“Velika građevina u središtu kompleksa – zidovi u punoj formi samo čekaju čišćenje”
Na terenu pokazujete i ostatke jedne, kako kažete, ‘ogromne’ građevine. Što o njoj znamo?
U središnjem pojasu arheološkog kompleksa jasno se vide masivni zidovi i konture građevine duge tridesetak i široke dvadesetak metara, s više prostorija. Trenutačno je sve pod naslagama kamena i vegetacije, no dojam je da čišćenjem izlaze zidovi u punoj visini od dva do tri metra.
Ne želim prejudicirati funkciju – za to su potrebna sustavna arheološka istraživanja – ali položaj i veličina građevine unutar jednog reprezentativnog sklopa arheoloških struktura i niza vidljivih dodatnih objekata ukazuju na vrlo važan i značajan prostor i povijesnu cjelinu šireg prostora.
“Toponimi, kule i vizualne veze: Čačvina kao ‘mobitel prije mobitela’”
Penjemo se i do Čačvinske kule. Zašto je taj vrh ključan za razumijevanje krajolika?
S kule puca izravan pogled prema Klis(u) (Markezina greda koja gleda na Salonu), Nutjaku, Kamičku (Sinj), pa sve do Vrlike i Kamešnice. To je mreža vizualnih komunikacija – “mobitel prije mobitela”. U blizini su toponimi poput Tabora, koji sami po sebi govore o vojnom nadzoru i izviđanju kroz stoljeća. Sjeverno se vidi naselje Velić, zapadno Ravnik i Krcina ograda, južno Mosor, a iza leđa Biokovo. Na planinskom grebenu par stotina metara sjevernije od tvrđave Čačvina je ilirska gradina, lokalno Maroševa gradina, i čitav niz ilirskih gomila rasprostranjenih uokolo, od kojih se posebno ističe gomila na prijevoju i vrhu Privija, kao i Žutina gomila koja dominira cijelim okolnim terenom. Sve upućuje na dugotrajan, strateški važan prostor i kontinuitet života: od prapovijesti i antike do srednjeg vijeka.
Zamislimo Čačvinu u vrijeme kasne antike, seoba naroda, nesigurnih vremena?
Za zaključiti je da su tadašnji stanovnici trebali imati utvrdu radi sigurnosti i zaštite. Na Čačvini je vjerojatno kasnoantička utvrda, čemu svjedoči unutarnji dio, tj. poligonalna kula, a okrugla, nadograđena srednjovjekovna ju je “zatvorila” i promijenila oblik koji vidimo i danas. Poligonalna kula vrlo je dobro sačuvana, kao i njezina morfologija i struktura. S kule se jasno vidi Markezina greda u Klis(u) i to je izravna komunikacija i veza sa Salonom.
Kada govorimo o kasnoj antici, to je period 5., 6. i 7. stoljeća; takvih utvrda imamo i u Bosni, uz obalu, na otocima itd. Utvrda Čačvina je, kako smo već naveli, neposredno iznad antičke ceste Salona – Argentaria i ona je kontrolira i nadzire, kao što su je prije nadzirali beneficijari. Zaključujemo da se s te vrlo važne geostrateške točke u prostoru nadzire sve kilometrima uokolo, signalizira se na opasnost u pravcu Salone, Grabuše, Sinja itd. Sama činjenica i potvrda važnosti ovog prostora je da se neposredno uz nju formira spomenuto naselje čiji ostaci su vidljivi svuda naokolo i koje je jedinstveno u Hrvatskoj i svijetu te ga sada moramo adekvatno istražiti i zaštititi za sva vremena, da više nikada ne dođe do ovakve vrste ugroze.
GOMILE: “Najstarije monumentalne građevine našeg krša – od grobova do granica i svetih mjesta”
Što gomile govore o prapovijesti ovog kraja?
Gomile su samostojeće kamene kružne strukture – u Dalmaciji i na Jadranu najstarije monumentalne građevine. Variraju od tri metra promjera do više od trideset, visoke i do šest metara (primjer je brdo Jelinak iznad Velića). Primarna im je funkcija često ukopna, ali bile su i markeri u krajoliku, linije razgraničenja, promatračnice ili sveta mjesta. Upotrebljavane su za raznorazne svrhe i u narednim periodima i kasnije kroz povijest, a nerijetko su mjesta srednjovjekovnih i naknadnih ukopa, devastirane postavljanjem raznih telekomunikacijskih stupova i odašiljača, koristile su se čak i kao “kamenolomi” – bogat izvor kamenog materijala za izradu suhozida, gradnju i nasipanje novijih prometnica u ne tako dalekoj prošlosti (Mrka gomila). Iskopavanja i arheološka istraživanja dviju gomila kod zaseoka Gusići u Krivodolu pokazala su po tri groba u kamenim škrinjama, s centralnim muškim ukopom te ostalima različite dobi i spola; C14 datacija smješta ih u sredinu 2. tisućljeća pr. Kr. (srednje brončano doba).
Nažalost, devastacija je česta. Mrka gomila u Veliću (oko 30 m promjera) gotovo je potpuno uništena nasipanjem državne ceste, današnje DC 220, jugozapadno od naselja Velić, na Gazu (Jabuka) početkom sedamdesetih godina. Ipak, u Veliću i okolici sačuvane su na desetine gomila – pod Kosom, Žutina gomila, u Ržištima (Kotarčeva, Gomila u Ulici, Gomilica), na/ispod Osoja, na Priviji, u Kosmašu, Gaju, na Golobrigu i drugdje. To je baština koju treba sustavno zaštititi i tumačiti u sklopu kulturnog krajolika – s naseljima, komunikacijama, izvorima vode i obradivim površinama.
KAMENICA / TIJESAK U GORNJEM SELU: “Jedinstven uklesani gospodarski sklop”
U Gornjem Selu vodite nas do kamenom uklesanog bazena. Kako ga danas tumači struka?
Riječ je o bazenu dubine oko 125 cm i površine nešto više od 10 m², nastalom vađenjem kamenih blokova. Stranice su grubo obrađene, s preljevom na 50 cm; ispod preljeva kamen je erodiran, što sugerira stalno prelijevanje. U sredini je kružno udubljenje promjera oko 140 cm te dva kanala širine oko 30 cm (istočni dužine ~300 cm kao radni/gnječni, jugoistočni ~380 cm kao sabirni). Po svim elementima s velikom sigurnošću pretpostavljamo tijesak za grožđe: koš bi stajao u središnjoj udubini, a potisak se ostvarivao gredom (“prelum”) zatezanom užetom između uporišta – jedno je vjerojatno na litici istočno od bazena; analogna rješenja slobodnih stupova poznata su, primjerice, na Ugljanu (Muline). Ostaje otvoreno je li tijesak originalno projektiran ili naknadno ugrađen u bazen – odgovore može dati ciljano arheološko sondiranje.
Širi kontekst ide mu u prilog: kroz Velić početkom 1. stoljeća prolazi antička cesta Salona – Argentaria, potvrđena miljokazom iz 236. i kolotrazima prema Vrpolju i Tijarici; u zapadnom dijelu Velića istražena je kasnoantička građevina interpretirana kao ranokršćanska memorija. Sve to upućuje na snažno antičko agrarno gospodarstvo čiji bi ovaj tijesak mogao biti dio. Oko objekta žive i lokalne legende – od miješanja “kreča, bjelanjaka i pijeska” za žbuku do priča o zakopanom blagu – no nama je važnija njegova izvorna tehnološka i povijesna vrijednost.
PEĆINA GORNJE SELO: “Čišćenjem je izvađeno 34 m³ otpada – špilja opet diše”
Spominjete i volonterske akcije čišćenja speleoloških objekata. Što je učinjeno?
U mjestu Velić, u nekoliko smo navrata čistili dva speleološka objekta – Jamu Vranjaču i Pećinu Gornje Selo – ukupno 54 m³ otpada izvukli smo ljudskim lancem i traktorima.
U špilji smo zatekli tragove života (keramika, materijal od Željeznog doba nadalje), a zanimljiv je i nalaz školjki mureksa, čije su se purpurne boje u antici koristile za tkanine visokog statusa. To je neuobičajeno za Dalmatinsku zagoru i otvara pitanja o trgovini i simbolici, a osim primjerka koji je pronađen kao prilog u grobnici u Krcinoj ogradi, više primjeraka popularnog volka pronađeno je i u Pećini. Koja je poveznica školjke, pećine i grobnog priloga – struka tek mora istražiti i donijeti zaključke. Danas špilje ponovno “dišu”, a život i šišmiši su se vratili – to je mala, ali važna pobjeda i vraćanje prirodi elementarnih značajki.
Pećina Gornje Selo je manji speleološki objekt bez stalnog toka vode, ali s obiljem siga. Zbog širokog ulaza i dvorane bila je skrovište najranijim stanovnicima; pronađeni su ulomci grube prapovijesne keramike za pripremu i pohranu hrane, bez ukrasnih elemenata pa je preciznija datacija otežana. Godinama je služila kao divlji deponij. U tri akcije 2021. (22. ožujka – 26. lipnja), uz DVD Trilj, SD Špiljar Split, inicijativu Čisto podzemlje i brojne volontere, uredili smo pristup, podigli montažnu žičaru, formirali “ljudski lanac” i iznijeli 34 m³ otpada, koji je zbrinula Čistoća Cetinske krajine. Danas je pećina ponovno pristupačna i sigurna za buduća istraživanja.
“Ilirske gomile, antičke ceste, srednjovjekovne kule – jedan pejzaž, više epoha”
Što ovaj krajolik čini posebnim u širem kontekstu hrvatske baštine?
Koncentracija slojeva na relativno malom prostoru. Imamo ilirske gomile i gradine na uzvisinama, mrežu antičkih i vicinalnih cesta s prelijepo očuvanim kolotrazima i miljokazom kao “sidrom”, ranokršćanske memorije i kasnoantičke elemente, te srednjovjekovne kule s toponimima koji potvrđuju stratešku ulogu. Uz to, u plodnoj dolini ispod dominantnih kota nailazimo na agrarne i gospodarske sklopove, izgrađene gospodarske i privredne objekte, npr. antički tijesak isklesan u prirodnoj stijeni, gdje za takav veliki gospodarski i proizvodni objekt nemate nigdje u svijetu do sada viđene i poznate analogije, speleološke objekte s tragovima života i sl. To nije niz izoliranih točaka, nego jedan povezan i jasno čitljiv krajobraz.
“Naš je posao sada – istražiti, zaštititi i pametno prezentirati”
Je li znanost do sada podcjenjivala prapovijesni sloj Cetinske krajine? Zašto je važno da ga istražimo?
Možda je to više do resursa i prioriteta nego do “podcjenjivanja”, ali da – čini se da prapovijesni sloj često ostaje u sjeni “vidljivijih” epoha. A upravo ovdje prapovijest daje matricu: brani komunikacije, točke nadzora, puteve, gospodarstvo itd. Ako to dobro istražimo, razumjet ćemo zašto se baš tu nastavlja život u rimskom, kasnoantičkom i srednjovjekovnom razdoblju. Moj je motiv jednostavan: svjestan sam da ovo nije baština “nekih tamo ljudi”, nego naših predaka. Oni su ostavili jasne “markere” u prostoru – gomile, građevine, bedeme, zidove, ceste i bogatu povijesnu arhitekturu koja je rasprostranjena svuda naokolo. Na nama je da ih uočimo, istražimo, zaštitimo, valoriziramo i prenesemo dalje. To dugujemo budućim generacijama.
“Što dalje?”
Koji su sljedeći koraci da bi Velić postao primjer dobre prakse?
Prvo: dovršiti inventarizaciju i prostorni okvir zaštite – cijelinu, ne samo punktove. Drugo: ciljano arheološko sondiranje na svim ključnim točkama (nastavak istraživanja velike građevine i skupa objekata u Krcinoj ogradi, zaštita antičke ceste, arheološka istraživanja uz istu, tj. prostor Biluša, Osoja, Ržišta, Čačvine i Kosmaša; istražiti i arheološki obraditi kamenicu ili popularno tijesak u Gornjem Selu – uklesani gospodarski sklop u stijeni). Treće: prilagoditi prometno rješenje tako da predložena cesta (zaobilaznica) zaobiđe ovaj kompletan, spomenuti, potvrđeni povijesno i arheološki vrlo vrijedan prostor za nacionalnu baštinu Republike Hrvatske. Četvrto: valorizirati u korist čitave zajednice, urediti interpretacijske staze – ilirske, antičke ostavštine, srednjovjekovne vizure – urediti teren i osigurati promociju spomenute baštine. Peto: aktivno uključiti lokalnu zajednicu, škole i volontere u cijeli ovaj proces, kao što smo to već radili sa speleološkim objektima, jer se tako stvara trajna briga o prostoru i vrijednostima. Ako se svi zajedno potrudimo, Velić i okolni prostor mogu uskoro postati arheološki park na otvorenom, mjesto gdje se u jednom danu vide tisuće godina kontinuirane povijesti.
