Najbolji je igrač Dinama, godinama vuče "modre" na domaćoj i međunarodnoj sceni, profilirao se i u veliku snagu hrvatske nogometne reprezentacije. Njegov je gol Brazilu izvukao "vatrene" iz ponora u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva, otvorio im vrata prema polufinalu i kasnijoj brončanoj medalji. Bruno Petković (29) bio je prvi gost nove sezone emisije "Knjaz kod Vatrenih" Roberta Knjaza uoči Europskog prvenstva u Njemačkoj koje je pred vratima.
Bruno je krenuo iz Metkovića u obitelji s bratom Matejem, sestrom Ivom, majkom Ružom djevojački Nižić porijeklom iz okolice Ljubuškog, a otac Jakov bivši nogometaš koji je igrao po neretvanskim klubovima.
- Najviše cijenim svoju glavu, dobro se prilagođavam na situacije. Srce mi je dozvolilo da ostanem svoj kroz cijeli životni put. I noge koje su me dovele tu gdje jesam. Mana? Svaka osoba ima manu, volio bih da nekad nisam tvrdoglav. I noge da su još malo čvršće - rekao je Bruno.
Tko je najzaslužniji što je postao nogometaš?
- Tata me forsirao u pozitivnom smislu jer je i prije i poslije treninga gurao da igram nogomet. Usmjerio me.
Prva zaljubljivanja i boravke po klupicama, kaže, nije iskusio u Metkoviću, nego kad se preselio u Zagreb.
- Dvije godine bio sam ministrant u Zagrebu. U svetištu Vepric blizu Makarske svake godine održavaju se natjecanja. Ja sam htio biti najbolji, nerijetko bih nakon mise u 9 ostao i na onoj u 11 da budem najbolji. Skupljao sam bodove odmalena, haha.
Otkrio je i da je ljubitelj Clinta Eastwooda, a nakon promašenog penala dva dana nije spavao. Rodni grad Metković ima zanimljiv grb, s plavim i bijelim poljima. Kako to da on nije završio u Hajduku?
- Na granici smo, dosta simpatizera Dinamo ima u Hercegovini. U mojoj obitelji svi su bili hajdukovci. Mali Bruno bio je hajdukovac dok se s 12 godina nije razočarao u Hajduk. Tad sam rekao da nikad neću obući dres Hajduka! Bili smo prvaci Dubrovačko-neretvanske županije, zabio sam dva gola Hajduku i bio najbolji na turniru. Neki ljudi, neću ih sad imenovati, konktaktirali su mog oca i tražili su neki mali poguranac da dođem u Hajduk. Koliki novac? Nije mi otac rekao. Ali kao dijete sam sam sebi rekao da neću nikad doći u Hajduk. Kad sam došao u Dinamo, primili su me otvorenih ruku i odlučio sam ostati.
