Split je u posljednja dva desetljeća prošao kroz tihu, ali duboku demografsku promjenu. Podaci iz popisa stanovništva za 2001., 2011. i 2021. godinu pokazuju da je velika većina gradskih kotareva izgubila dio stanovništva, dok su tek rijetki zabilježili rast. U isto vrijeme, cijene stanova dosegnule su razine koje mnogima život u Splitu čine sve manje dostupnim, pa se dio stanovnika seli prema okolnim gradovima i općinama poput Kaštela, Solina i Podstrane.
Tablica kretanja broja stanovnika po kotarima jasno pokazuje da je pad stanovništva rasprostranjen gotovo po cijelom gradu. U nizu kvartova broj stanovnika pada i između 2001. i 2011., a zatim ponovno i između 2011. i 2021. godine. Takav kontinuitet pada upućuje na dugoročan trend, a ne na privremenu oscilaciju.
Najveći gubitnici: Grad, Varoš, Bol i Gripe
Među kotarima koji su doživjeli najveći pad posebno se ističe kotar Grad. Ondje je broj stanovnika s 7.623 u 2001. pao na 5.925 u 2011., a zatim na svega 4.424 u 2021. godini. To znači da je u dvadeset godina središnji dio Splita izgubio više od tri tisuće stanovnika.
Snažan pad bilježi i Varoš. Taj je kotar s 5.766 stanovnika 2001. pao na 4.984 u 2011., a 2021. godine broji 3.837 stanovnika. Sličan obrazac vidljiv je i u Bolu, koji je s 11.619 pao na 10.078, a potom na 8.370 stanovnika.
Na Gripama je 2001. živjelo 6.787 stanovnika, deset godina poslije 5.736, a 2021. još 4.709. Lokve su pale sa 7.203 na 5.995, pa na 4.996 stanovnika, dok je Lučac-Manuš u istom razdoblju pao s 6.900 na 5.707, pa na 4.655 stanovnika.
Pad nije zaobišao ni kvartove koji su desetljećima bili važni stambeni oslonci grada. Sućidar je sa 11.035 stanovnika 2001. pao na 10.225 u 2011. te na 8.968 u 2021. Split 3 je s 10.423 stanovnika pao na 9.201, a zatim na 7.809. Pujanke su pale s 9.527 na 8.598, pa na 7.441 stanovnika.
Za razliku od većine grada, nekoliko kotareva bilježi rast. Najizraženiji primjer su Mejaši. Tamo je broj stanovnika s 5.355 u 2001. porastao na 6.895 u 2011., a zatim na čak 10.160 u 2021. godini. To je uvjerljivo najveći rast među svim kotarima i pokazuje da su novi stambeni zahvati i širenje grada prema rubnim dijelovima privukli nove stanovnike.
Raste i Žnjan, koji je sa 3.211 stanovnika 2001. došao do 5.395 u 2011., a 2021. dosegnuo 6.286. Sirobuja je također u plusu: s 2.313 stanovnika 2001. na 2.688 u 2011. i 3.030 u 2021. godini.
Zanimljiv je i slučaj Lovreta. Taj je kotar između 2001. i 2011. rastao, s 9.332 na 10.567 stanovnika, ali je do 2021. ponovno pao na 9.183. Šine su pak doživjele snažan rast u prvom desetljeću, s 1.143 na 1.782 stanovnika, no potom pad na 1.606.
Stari problem grada: Planiranje po starim obrascima
Demografski pad u velikom broju kotareva teško se može promatrati odvojeno od dugogodišnjih urbanističkih problema. Već se godinama upozorava da se Generalni urbanistički plan Splita oslanja na koncepte i planerska rješenja koja vuku korijene još iz 1975. godine. U takvom okviru grad se razvija sporo, parcijalno i bez snažnijeg zaokreta.
Posljedica toga je da se u brojnim kvartovima zadržao model usitnjene gradnje, bez jasne vizije šireg urbanog razvoja. Umjesto cjelovitih zahvata, svatko, slikovito rečeno, čuva svoju malu česticu na Kmanu, Kocunaru, Sućidru ili Brdima. Istodobno, prometna infrastruktura često ne prati ni postojeće potrebe, a kamoli budući razvoj. Mnogi dijelovi grada i dalje imaju loše prometnice, nedovoljno zelenih površina i manjak parkova te javnih sadržaja.
To se u brojkama vidi upravo ondje gdje je svakodnevni život najteži. Kman je s 5.947 stanovnika 2001. pao na 5.286 u 2011. i na 4.587 u 2021. Kocunar je s 4.456 pao na 3.949, a zatim na 3.555. Brda su s 6.280 stanovnika došla na 5.924, pa na 5.260.
Demografski trendovi dodatno se mogu povezati s cijenama nekretnina. Kada stan u Splitu za velik broj građana postane nedostižan, pritisak se seli prema rubu grada i okolici. Danas se sve češće kao alternative spominju Vučevica, Korešnica i Srinjine, mjesta koja su donedavno bila izvan glavnih stambenih razgovora za Splićane.
Razlog je jednostavan: u Splitu je sve teže pronaći kvadrat po cijeni manjoj od 5.000 eura. U takvim okolnostima mlade obitelji i radno aktivno stanovništvo traže prostor ondje gdje za isti novac mogu dobiti više kvadrata, parking, okućnicu ili barem pristupačniji kredit. To onda ne mijenja samo tržište nekretnina, nego i samu strukturu grada.
Split tako zadržava pritisak turizma, skupe stanove i ograničen prostor, a istovremeno gubi stanovnike u velikom broju tradicionalnih kvartova. Brojke iz tablice pokazuju da to više nije dojam, nego jasan statistički obrazac.
Grad bez vizije ili grad bez hrabrosti?
Kad se svi podaci stave na jedno mjesto, nameće se pitanje ima li Split dugoročnu viziju razvoja ili se već desetljećima kreće stihijski. Većina starih i gusto naseljenih kotareva gubi stanovnike. Rastu uglavnom rubni dijelovi u kojima je bilo prostora za novu stanogradnju. U središnjim i etabliranim kvartovima, gdje bi kvaliteta života morala biti najveća, stanovnika je sve manje.
Takav razvoj teško je objasniti samo prirodnim demografskim kretanjima. U njemu se prelamaju urbanistička tromost, ograničenja gradnje, slaba prometna rješenja, manjak parkova i javnih sadržaja te visoke cijene stanovanja. Sve to zajedno ostavlja dojam grada koji nije uspio pravodobno odgovoriti na potrebe svojih stanovnika.
