Ovogodišnja Münchenska konferencija o sigurnosti bila je obilježena dvjema suprotstavljenim govorima; američkog potpredsjednika JD Vancea i ukrajinskog predsjednika Volodymyra Zelenskog. Njihove riječi predstavljaju dvije vrlo različite vizije Europe – vizije koje, ukoliko se provedu u dijelo, mogle bi izazvati potres u političkom sustavu Starog kontinenta sličan onome nakon financijske krize 2008. ili pandemije Covid-19. Obje vizije imaju potencijal ili preoblikovati Europu na bolje ili je prilično oslabiti.
Oba su govornika bili izuzetno iskreni, postavljajući Europu pred nužnost donošenja temeljnih odluka – i to brzo, što nije lako za blok koji je naviknut na spor, konsenzualan proces donošenja odluka. Taj će izazov postati još teži na nacionalnoj razini, budući da se svih 27 zemalja suočava s ozbiljnim ekonomskim problemima i oštro polariziranim političkim podjelama.
Unatoč pritiscima, blok je danas suočen s jasnim izborom, a s obzirom na stanje rata u Ukrajini i zahtjeve sve nestrpljivije i sve nametljivije administracije u Washingtonu, vrijeme istječe. U ideološkom smislu, Europa se mora odlučiti između MAGA-iliberalizma i klasičnog liberalizma koji je temelj njenog postojanja. Jednostavno rečeno: u vrijeme pojačane velike moći konkurencije, EU mora odabrati – ili postati satrapija SAD-a ili se osamostaliti i sama krojiti svoj put, piše Jamie Dettmer za portal Politico.
JD Vance: Napad na europski politički model
JD Vance u svom oštrom govoru, koji je bio jednako agresivan kao Putinov govor na summitu 2007. godine, nije se libio uvrijediti Europu, govoreći joj da mora plesati po ideološkim tonovima američke administracije Donalda Trumpa. Dok je summit bio fokusiran na ravnomjerniju raspodjelu tereta i povećanje obrambenih izdvajanja, Vance je preokrenuo novu temu. Njegov zahtjev nije se odnosio samo na povećanje troškova obrane – bio je to poziv Europi da usvoji Trumpovu nativističku ideologiju i autoritarne prakse, inače će se smatrati nedostojnom obrambenih jamstava i prijateljstva.
Prema njegovom mišljenju, europski lideri koče slobodu govora, ne uspijevaju zaustaviti migracije te se previše boje od svojih birača. Čak su i mnogi europski konzervativci prisutni na summitu bili zbunjeni, iako i sami imaju sumnje o načinu na koji se postupa prema slobodi govora te izražavaju frustracije zbog neuspjeha u kontroliranju migracija. Vanceov pogled predstavlja pojednostavljenu sliku kompleksnih problema. Kritizirati vlastitu zemlju je jedno, no kad netko izvan nje udje i kaže "vi ste loši", to je sasvim druga priča.
Njegov govor, koji je uslijedio nakon nedavnog izlaganja na pariškom summitu o umjetnoj inteligenciji, gdje je pozivao Europu da se kloni regulacija koje ne odgovaraju američkim tehnološkim gigantima, imao je jasnu poruka: "(Izaberite) naš put ili ćemo se udružiti s Putinom i miješati se u vaše unutarnje politike" – nešto što se, kako se navodi, već isčitati u potezima poput Muskove izravne potpore njemačkoj krajnjoj desnice, odnosno stranci Alternative fuer Deutschladna (AfD).
Zelenski: Poziv na europsku samostalnost
S druge strane, Volodimir Zelenski pozvao je Europu na vlastitu samostalnost. Kao ratni vođa koji se bori za opstanak svoje zemlje, nije oklijevao u izboru riječi. Naglasio je da se tradicionalni, skladni odnos između Europe i SAD-a polako gubi te da se kontinent mora prilagoditi rastućoj razlici u vrijednostima. „Doista vjerujem da je došlo vrijeme da se stvore oružane snage Europe“, izjavio je. „Moramo biti iskreni, ne možemo isključiti mogućnost da nam Amerika kaže ‘ne’ po pitanjima koja bi mogla ugroziti njezin interes.“
Drugim riječima, vrijeme je da Europa preuzme kontrolu. „Europa posjeduje sve potrebne resurse. Sve što je potrebno jest da se ujedinimo i djelujemo na način da nam nitko ne može narediti ili nas tretirati kao popuštene“, dodao je ukrajinski predsjednik.
Iako je Vanceov govor privukao mnogo pažnje zbog svoje šokantnosti, većina sudionika summita izrazila je jasnu preferenciju prema pristupu Zelenskog. Na Vanceov govor mnoga lica bila su namrgođena, čuo se tek pokoji pljesak, dok je kod Zelenskog situacija bila suprotna.
Bivši ukrajinski ministar vanjskih poslova, Dmytro Kuleba, komentirao je novonastalu situaciju: „Možda bismo trebali zahvaliti JD Vanceu što je tako otvoreno napao Europu, jer je time Europljanima otvorio oči te je prijeko potreban izbor postao jasniji – Trump dolazi i prema vama.“ Kuleba je nastavio: „U Parizu je doslovno rekao: ‘Nemojte pokušavati konkurirati s nama u području umjetne inteligencije. Prilagodite se našim tvrtkama, uklonite sve prepreke i sve će biti u redu.’ … Potom je došao ovdje i, nakon što je napao europski ekonomski model, krenuo u "napad" na politički model. Sad je sve u rukama Europljana. Vidjet ćemo kako će reagirati.“
Godine izazova
Ključno pitanje jest hoće li Europa reagirati na ove poruke. Ideja o ujedinjenoj europskoj vojsci, koja se prvi put spominjala još 1950-ih, uvijek je bila tema koja izaziva miješane reakcije, no dosad nije bilo značajnijih pomaka. Mnogostruki financijski pritisci prisiljavaju Europu da se odluči između socijalne potrošnje i povećanja obrambenih izdvajanja – dilema koja će dodatno razdvojiti politički spektar unutar zemalja članica.
Pozivi na tješnju europsku suradnju koju Zelenski spominje neće rezultirati brzim djelovanjem. Itekako se može očekivati "potpletanje nogu" populističkih europskih lidera poput mađarskog predsjdenika Viktora Orbána i slovačkog Roberta Fica. SAD će nastojati ciljano pritiskati pojedine zemlja, a borba za Europu je već u tijeku.
