U hrvatskim bolnicama, pa tako i u onoj splitskoj u Spinčićevoj ulici, na dječjim odjelima postoji škola. Da, da, prava pravcata škola u kojoj se po planu i programu odvija nastava.
Na četvrtom katu KBC-a Split osim liječnika i medicinskih sestara rade i 'bolnički učitelji'. Božena Škarica profesorica povijesti iz Osnovne škole Marjan je jedna od njih i upravo nam je ona pomogla da shvatimo koncept ove jako plemenite priče koju ćemo i vama pokušati prenijeti u ove retke.
"Škola u bolnici u Splitu pokrenuta je davne, 1959. na inicijativu prof. dr. Mira Juretića. Od 1962.g. školu vodi gospođa Paula Matutinović a učitelji OŠ Marjan 1989.g. započinju provoditi nastavu u KBC – Firule. U Školi u bolnici nastavu održava 16 učitelja razredne i predmetne nastave koji su članovi Učiteljskog vijeća OŠ Marjan", kazuje nam profesorica Škarica dok nam ravnateljica OŠ Marjan Zdenka Barović opisuje same početke suradnje između ove splitske osnovne škole i bolnice na Firulama.
"Suradnja i ideja da se uvede Škola u bolnici je počela kada sam imenovana ravnateljicom OŠ 'Marjan'. U to vrijeme imali smo jedan razredni kombinirani bolnički odjel u kojem je predavala jedna učiteljica razredne nastave. 2003 godine ustrojili smo još jedan kombinirani razredni bolnički odjel i danas predaju dvije učiteljice razredne nastave u tim odjelima. Ustrojili smo i tri kombinirana bolnička odjela predmetne nastave u kojima nastavu održava 14 učitelja predmetne nastave. Nastava je potpuno stručno zastupljena“, pojašnjava ravnateljica Barović.
Počeci Škole u bolnici bili su zahtjevni jer je trebalo uspostaviti suradnju s učenicima, roditeljima i liječnicima. Trebalo je roditeljima, liječnicima i medicinskim sestrama objasniti koliko ih nastava u bolnici rasterećuje brige oko nastavka školovanja njihove djece ili njihova poučavanja, pruža im oslonac i potporu koju imaju u učiteljima Škole.
Nastava je potpuno prilagođena svakom djetetu, njegovom zdravstvenom i psihofizičkom stanju
Nakon što se vrate u matičnu školu učenici ne moraju polagati razredne ispite već im se ocjene iz Škole u bolnici upisuju u imenike matičnih Škola. Učitelji s djecom provode različite izvannastavne aktivnosti te osmišljavaju i provode projekte korištenjem modernih tehnologija (interaktivna učionica) koje im je omogućio donacijom ROTARY Club Split Novi.
"Škola u bolnici je potpuno individualizirana i prilagođena bolesnom djetetu, njegovom zdravstvenom stanju mogućnostima i potrebama. Sudjelovanje u nastavi bolesnoj djeci olakšava odvojenost od njihovog doma. Tako im se umanjuje stres, a boravak u bolnici postaje im zanimljiviji i sadržajniji", mišljenja je ravnateljica Barović.
Nastava u bolnici se održava u vremenu od 9 do 18:30 sati, a vrijeme održavanja nastave prilagođeno je kućnom redu bolnice. Ovisno o zdravstvenom i psihofizičkom stanju svakog pojedinog učenika, nastava se izvodi u skupinama u učionici ili bolničkoj knjižnici i individualno u bolesničkim sobama. Proces učenja maksimalno je prilagođen svakom djetetu, njegovom zdravstvenom i psihofizičkom stanju.
"Svakom učeniku se pristupa individualno i primjenjuju se prilagođene metode poučavanja što podrazumijeva različite načine izvođenja nastavnog procesa, mjesto izvođenja, alate koji se koriste i slično. Rad u Školi u bolnici iziskuje jedan timski pristup u koji su uključeni liječnici, medicinsko osoblje, bolnički psiholog, učitelji Škole u bolnici ali i vanjske matične školu koju dijete pohađa.
Većina učenika dolazi s područja Dalmacije tako da surađujemo s velikim brojem škola na području Dalmacije pa čak i Bosne i Hercegovine", kazala je profesorica Škarica koje je u Školi u bolnici počela raditi prije više od deset godina.
I ravnateljica Barović i profesorica Škarica smatraju kako je u ovom pozivu jako važno osposobljavanje učitelja za rad u specifičnim uvjetima kao i daljnje usavršavanje.
"Uvijek postoji potreba za daljnjim stručnim usavršavanjem i nadogradnjom u području metodike rada u bolnici i psihosocijalnih tema vezanih uz kronično bolesnu djecu, ali zahvaljujući iznimnom sluhu naše ravnateljice mr.sc. Zdenke Barović aktivno sudjelujemo u MŽSV Škola u bolnici kao i na međunarodnim stručnim skupovima namijenjenim učiteljima u bolnici. Jako važno je osposobljavanje učitelja za rad u specifičnim uvjetima, a u tome veliku ulogu ima i uključivanje naše Škole u HOPE - Europsko udruženje bolničkih učitelja koja okuplja učitelje koji rade s bolesnom djecom širom Europe.
Zahvaljujući raznim donacijama naša Škola se stalno obogaćuje potrebnim nastavnim sredstvima i alatima", rekla nam je profesorica Barović.
Počeci rada u Školi, osvrt na danas
Nikoga ne ostavljaju ravnodušnim dugi bolnički hodnici, prolazak pored ostakljenih soba na dječjem odjelu u kojima se kriju tužna i preplašena, a često i uplakana lica djece koja željno iščekuju povratak svojim domovima.
Profesorica Škarica nam je ispričala jesu li njoj teško padali prvi dani odlaska na posao iz sasvim jedne obične škole u kojoj su u klupama zdrava i nasmijana djeca u Školu u bolnici gdje su je čekala djeca kojima se u očima krila jedna nesigurnost, strah, želja za ozdravljenjem.
"Teških situacija, nažalost, uvijek ima , ali trudim se biti maksimalno posvećena svom poslu. Vrlo teško je prihvatiti sudbinu bolesne djece, posebno onih s malignim oboljenjima. Takvi događaji vas duboko dirnu i bude vam jako teško, nosite sa sobom te slike, i ne zaboravljate, naprosto ne zaboravljate", govori nam te nastavlja:
"U početku je bilo teško ali što duže radim svjesnija sam kako je rad s učenicima u bolnici nagrada, iako ste vi u ulozi učitelja čini mi se kako oni nas ipak nauče puno vrjednijim stvarima. Nevjerojatno je da vas veseli odlazak učenika, kojeg možda više nikada nećete vidjeti, veseli vas jer znate da je dobro, da je ozdravio i da ste vi bili mali dio tog procesa“, ističe znajući da je ona imala veliku ulogu u tome da pomogli tom djetetu da se lakše integrira i vrati u svoje prirodno okruženje, svoj dom, svoju matičnu školu i razred."
I zbilja iz svega navedenog možemo reći da je zadovoljena svrha Škole u bolnici, a to je da hospitaliziranoj djeci olakša odvojenost od obitelji i primarne socijalne sredine i umanji stres od boravka u bolnici, da bi im omogućila kontinuitet u usvajanju nastavnih sadržaja, da bi im dane u bolnici učinila zanimljivijim, kraćim i sadržajnijim, da bi im omogućila što lakšu reintegraciju u matičnu školu nakon povratka iz bolnice, da bi se dijete vratilo u školu bez većih praznina u znanju i da bi omogućila djeci nakon dužeg boravka u bolnici prelazak u viši razred bez dodatnog stresa od polaganja razrednih ispita ili gubitka nastavne godine.
Škola u bolnici pridonosi djetetovom samopouzdanju i stvaranju pozitivne slike o sebi. Osim što ima svoje zakonsko opravdanje, Škola u bolnici uvelike pridonosi humanizaciji bolničkog liječenja djece oboljele od malignih bolesti, pružajući im potporu provođenjem školskog programa uz kontinuiranu suradnju s medicinskim djelatnicima.
S obzirom na to da je Škola u bolnici u potpunosti individualizirana i prilagođena bolesnom djetetu i njegovom stanju, zanimalo nas je što je s vrednovanjem gradiva.
"Vrednovanje u našoj školi ne razlikuje se od vrednovanja u redovnoj školi. S učenicima se odrađuju nastavni sadržaji predviđenim nastavnim planom i programom i nakon obrađenih sadržaja pristupa se vrednovanju učeničkih postignuća. Naravno da metode vrednovanja mogu i moraju biti drugačije ali sve ostalo je prilično jednako uobičajenom vrednovanju."
I djeca reagiraju jako pozitivno na nastavu u bolnici
Djeca koja se uključuju (ili su već uključena) u program Škole u bolnici, u dogovoru s roditeljima, tom nastavom osim što ne gube školske dane već se nastavljaju školovati, dobivaju nova znanja, ali i empatiju od jedne njima sasvim nove osobe. Osobe koja osim što je njihova 'bolnička učiteljica' postaje i njihov prijatelj, oslonac, rame za plakanje ali i osoba s kojom se mogu zajedno smijati i veseliti. Upravo to djeca s odjela splitske bolnice imaju i u profesorici Boženi.
"Djeca gotovo uvijek pozitivno reagiraju i rado se uključuju u nastavni proces. Naš prvi zadatak u radu s učenicima u bolnici je kada vidite tužno dijete da mu pružite utjehu i vratite osmijeh na lice jer je to puno važnije od usvajanja novih nastavnih sadržaja. Kako biste to postigli trebate biti jako vedri, kreativni i maštoviti. Vrlo rijetko se dogodi da dijete odbije sudjelovati u nastavnom procesu tijekom svog boravka u bolnici", iznosi nam svoje iskustvo profesorica Škarica kojega je nakupila tijekom preko 10 godina rada s djecom u Školi.
"Osobno mi je najljepše što vi kao učitelj ostvarujete s učenikom poseban odnos koji se zasniva na međusobnom uvažavanju, empatiji i prihvaćanju. Učenici vam se povjeravaju, iznose svoje strahove, želje i potrebe. Vaša uloga je puno veća od uloge učitelja. Ponekad je zagrljaj puno važniji od usvojenosti nastavnih sadržaja", ističe profesorica Božena koja je itekako svjesna da djeci koja se moraju suočiti s najtežim dijagnozama i teškim prognozama donosi radost i znanje. Zbog toga zapravo ona i je s njima - u bolnici.
Suradnja sa zdravstvenim osobljem
Sama suradnja između djelatnika OŠ Marjan i Dječjeg odjela na Firulama, neupitna je. Dobra suradnja i komunikacija ključ je uspjeha, a kao primjer upravo možemo uzeti splitsku Školu u bolnici.
"Suradnja je na vrlo visokom nivou. Mi kao djelatnici OŠ Marjan na Dječjem odjelu uključeni smo u sve važne informacije, zdravstveno stanje djeteta, njegove potrebe i mogućnosti rada što nama kao nastavnicima olakšava nastavni proces kojeg uvijek treba prilagoditi potrebama djeteta – učenika. Prisutno je uzajamno uvažavanje jer svi mi radimo za dobrobit djeteta. Atmosfera na odjelu je jako pozitivna, ne osjećamo se kao gosti već kao dio Dječjeg odjela", ističe nam profesorica Škarica te se zahvaljuje redom svima koji su uključeni u ovaj plemeniti i nesebični 'posao'.
"Zahvaljujući vrlo dobroj suradnji naše ravnateljice mr.sc Z. Barović s ranijim vodstvom Dječjeg odjela od prof. dr. sc. Vjekoslavom Krželjem, prof. dr. sc. Marijanom Saragom, do prof. dr. sc. V. Škrabića i glavnim sestrama Ivankom Ercegović i Biljanom Mijač, omogućen nam je rad na ovoj razini, a uvjereni smo da će po istom obrascu biti ostvarena suradnja i s novim vodstvom pod palicom doc. dr. sc. prim. B. Polić“, kazala je te dodala kako osim jako dobre suradnje s medicinskim osobljem jako dobro surađuju i s odgajateljicama iz vrtića koji također djeluje na Dječjem odjelu.
"Sretna sam što sam sa svojim timom iz OŠ „Marjan“ olakšala bolesnoj djeci traumu bolesti i hospitalizacije, te što smo uspjeli podići kvalitetu bolničkog liječenja i boravka u bolnici. Zahvalni smo svim liječnicima i medicinskim sestrama Klinike za dječje bolesti koji izvrsno surađuju s našim učiteljima koji predaju u bolnici. Uvijek smo imali njihovu podršku", potvrdila je i ravnateljica Barović jednu iznimnu i specifičnu, ali iznad svega lijepu i plemenitu suradnju sa splitskom bolnicom zahvaljujući kojoj djeca koja se nalaze u manje sretnoj zdravstvenoj situaciji mogu ipak nastaviti biti učenici, ali i biti djeca čije djetinjstvo nije stalo ulaskom i ostankom u bolesničkoj sobi.
