Reporterka Nove TV razgovarala je s 23-godišnjom Lucijom Balažić, majkom iz Knina, čije je dijete preminulo prije četiri mjeseca, i to s nepune četiri godine.
Dijete je bolovalo od miotubularne miopatije, a preminulo je od zatajenja srca. Kaže, i u njezinom slučaju država se prema njoj ponašala - kao maćeha.
Na pitanje što je prvo trebala napraviti nakon tragedije, Balažić odgovara: "Krećeš s traženjem posla, tjedan, tjedan i po, nakon smrti djeteta".
Je li moguć povratak na posao odmah nakon smrti djeteta?
Kaže kako je povratak na posao nakon smrti djeteta - nepojmljiv, no izbora nema.
"Pa kažem, fizički bih, fizički - ja mogu se vratiti, ali psihički je to još nepojmljivo, da krenem, da kreneš išta raditi. Jednostavno da kreneš, ali znam da raditi moram", objašnjava.
"S burze rada dobivam možda 300 eura, nisam sigurna ni da je toliko, i to ću primati do četvrtog mjeseca, eto", dodaje. "Onda prekid, nemam više nikakva primanja i to je to", navodi Balažić.
"Moj Paul je imao miotubularnu miopatiju, bolest mišića, nije mogao jesti sam, imao je kanilu i nije mogao hodati, živio je na respiratoru, imali smo sve doma, svu opremu, kao u bolnici, ajmo reći, bolnička soba. Nakon godinu i mjesec dana izašli smo iz bolnice, to je bio 25. veljače 2020., a tek u osmom mjesecu ja sam obila prve novce za status njegovatelja", rekla je.
Kaže da ju događanja posljednjih dana čine tužnom. "Jako bolno, jer ne razumiju o čemu mi pričamo, ne razumiju u kakvoj se situaciji mi nalazimo. U kakvoj boli", dodaje Balažić.
"Ne bih htjela nikome zlo... Ne dao Bog nikome ovakvo što da prođe, ali tek kad osjete na svojoj koži, onda će promijeniti svoje mišljenje. I zakone", zaključuje Balažić.
Više pročitajte ovdje.
