Veljača je vrijeme karnevala i maskenbala koji se obilježavaju u svim krajevima Hrvatske. Karneval je još od srednjeg vijeka bio vrijeme kad su se privremeno mijenjali odnosi moći u društvu i nekažnjeno mogle kršiti moralne i društvene norme.
Nekad je karneval u Dalmaciji imao gotovo mitsku važnost. Bilo je potpuno nepojmljivo da netko nije znao za običaje vezane uz splitski krnjeval, mačkare u Radošiću ili Donjem Muću, olibske poklade ili korčulanske kumpanije. Svatko bi bio izvrgnut ruglu i paprenim šalama tko nije znao za Murterske babe, Lastovski poklad ili čuvene Bijele maškare Putnikovića i Dida s Kamešnice.
U vrijeme poklada ili karnevala maškare preuzimaju ključeve gradova i naselja diljem Dalmacije, a u nekim mjestima čak proglase osobu "vrapca" koji danima sastavlja popis događaja ili ljudi koji mogu biti predmet šale.
Ljudi su se prije nekoliko desetaka godina daleko više maskirali i mnogo držali do tradicionalnih običaja, no ipak u nekim dalmatinskim mjestima običaji su zadržani i do dan danas.
Pa tako i u Gornjem Ogorju gdje manifestacija ogorskih mačkara traje čak tri dana. Smijeha i veselja nije nedostajalo, čak 60 mještana ovog sela koji žele održati dugu tradiciju sudjelovalo je u folklornom spektaklu. Jedan od organizatora Josip Leskur ističe kako je njihova manifestacija ipak malo drugačija od drugih sela poput recimo u cetinskoj ili drniškoj krajini.
"Imamo točno određene uloge što tko radi. Prvi koji ide je Turčin, ide od kuće do kuće i pita je li slobodno, a iza njega idu baba i did. A Turčin je tu da 'svrne' dida kad skoči na babu.
Iza njih ide barjak, obični jablan koji se odsječe godinu dana prije. Dodaju mu se košulje, čarape, ručnici i krpe, da bude što nakićeniji. To predstavlja primanje i bogato darivanje naroda.
Nakon barjaka, kreću obučeni mještani u narodnu nošnju. Ispred barjaka ide mlada i diver, obično se muškarci oblače u mladu, a običaj je bio da nosi metlu i u svakoj kući čisti, s obzirom da je mlada bila sinonim za čistoću i urednost u kući.
Kao što su baba i did širili nemoral, tako je mlada predstavljala čistoću. Postoje dva barjaktara i pomoćnik koji su također obučeni u narodnu nošnju. Ispred kuće u koju su nas primili, barjak se naslanja na kuću, ako stoji položen na pola, to je znak da je pjesma zabranjena, odnosno da postoji u kući neki smrtni slučaj ili slično.
Iza njih ide 15ak muškaraca obučenih u narodnu nošnju te pjevaju reru i zahvaljuju domaćinu na daru, a nakon njih tu su državne službe, policija, lugar, cigani, hitna...sve službe koje su potrebne narodu", objašnjava nam Leskur.
Sve navedeno se spoji u jednu harmoniju, ali ipak ove mačkare imaju svog vođu - vezira koji predstavlja zapovjednika.
"Prvi među njima je vezir obučen u bijelo i sa sabljom. Kada on zazviždi, sve se prekida i čeka se njegova zapovjed. Domaćini mačkare daruju ićem, pićem i novcem. Vezir podigne novac i sablju i zahvali domaćinu. Zatim se pozdravimo i idemo dalje", priča Josip.
Manifestacija traje tri dana. Ovdje je običaj da mačkare kreću kad izađe sunce, a kada zalazi, maske se skidaju. Od sunca do sunca. Ove mačkare nemaju krnju, organizator nam kaže da se oni međusobno sami sebi rugaju, a ispričao nam je i neke smiješne anegdote.
"Milicija je zaustavila novinara. Morali smo dobiti dozvolu od solinske policije, radi se sve prema zakonu o javnom redu i miru. Naime, Jugo 45 smo ofarbali i napisali milicija, a krupnijeg momka smo obukli u policijsku odoru i s njim su bila još dva mladića koja su zaustavila jednog novinara.
Smiješno je bilo i kada su baba i did su izgubili spolne organe pa su ih morali tražiti po selu. Ovo stvarno ljudi trebaju vidjeti, teško je dočarati", zaključuje organizator ogorskih mačkara Josip Leskur.
