Nakon voditeljskoga debija na prvom Susretu u Riječi, Blanka Vlašić zablistala je u punom voditeljskom sjaju u utorak navečer, 11. prosinca 2018., na drugomu Susret u Riječi. U radosnu suodnosu slušateljstva s voditeljicom, Blanka je Vlašić ovaj put vodila susret nazvavši se domaćicom i pozvala nazočne da se osjećaju na susretu kao doma.
Tema večeri Samo reci riječ, uzeta je iz Matejeva evanđeoskoga izvještaja o događaju u Kafarnaumu i vjeri rimskoga satnika čije riječi ponavljamo u svakoj misi, zaokružila je prvu cjelinu Susreta – o moći i nemoći jezika. Fra Ante Vučković je istakao propusnost rimskog satnika za tuđe potrebe, tuđu patnju i tuđu vjeru. Uz to je svoju vjeru u Isusa izrekao slikom iz svoga svijeta, vojničkom zapovijedi i poslušnosti, sastavljenim od malo riječi i velike učinkovitosti. Isus je ostao zadivljen jer je satnik u svome svijetu pronašao detalj u kojem je prepoznao Bvožji način djelovanja u svijetu. Tako se satnik pojavljuje kao dobar primjer svakom čovjeku da u svome svijetu postane propusan za drugoga i Božju blizinu.
Posebno zanimljivi bili su, sada već nezaobilazni, videoprilozi u produkciji glumačkoga i snimateljskoga tima udruge Teofil, koja je i organizator Susreta u Riječi.
A koliko nas samo jedna ljudska riječ može obilježiti pokazala nam je prva gošća iznenađenja Nada Babić, doktorica znanosti, predavačica kolegija iz hrvatskoga jezika i kulture na zagrebačkome KBF-u, urednica književnih i školskih knjiga te autorica udžbenika. „Kolika je snaga jedne jedine riječi, rečene tako da nas podigne i osokoli ili tako da nas ponizi i uvrijedi, pokazuje činjenica da se i u ovome trenutku, dok vam govorim, možete jasno sjetiti takva svojega iskustva. I da pamtite vrijeme, mjesto, i mnoštvo detalja kada vam je ta riječ upućena. Toliko nas obilježuje riječ. Osobito ako je bila pakosna ili uvrjedljiva“ Nastavila je da nas takve riječi toliko duboko rane da ih samo istinska isprika može zaliječiti, ali čak ni to nije dovoljno za potpuno iscjeljenje. Takve se rane „inficiraju“: ranjavaju i bole povrijeđene, čine ih nesigurnima ili agresivnima, ranjeni ih nose u sebi skrivajući ih i od sebe. Jedini lijek je Božja riječ, samo ona liječi i iscjeljuje. Dodala je da smo upravo o tome smo čuli u fra Antinom tumačenju. Izlaganje o dramatici rađanja hrvatskih prijevoda Biblije posebno je oduševilo sve prisutne, jer su prvi put mogli čuti težak i istodobno zadivljujući put kojim su hrvatski prijevodi, osobito oni u 19. i 20. stoljeću morali prolaziti u različitim društvenim, kulturnim i političkim prilikama.
Osobito je bila zanimljiva povijest prve cjelovite Biblije tiskane u Hrvatskoj, na hrvatskom jeziku, tj. Zagrebačke Biblije, koja je nastala 1968. godine u Zagrebu. Zagrebačkom ju je prozvao p. Bonaventura Duda, a to su prihvatili i ostali prevoditelji. Zaista je pravo čudo prevesti i izdati Bibliju u nepunih petnaest mjeseci! No, Bibliju nije lako čitati, ali važno je da je imamo, da nam je blizu, da je možemo, kako je fra Bonaventura rekao, barem pomilovati!“ kazala je dr. Babić, poznavateljica hrvatskog jezika i hrvatske kulture, približivši slušateljstvu hrvatske prijevode Biblije i njezin utjecaja na hrvatski jezik, književnost i kulturu. Ugodan i dinamičan razgovor Blanke Vlašić i Nade Babić zaključen je brojnim hrvatskim narodnim frazemima i poslovicama obilježenima Biblijom te hrvatskim riječima koje je Biblija sačuvala od zaborava.
U punoj dvorani splitskog sjemeništa, susret je s započeo u osam sati navečer, molitvom i pjesmom, Petar Buljan, pjevač i gitarist slavljeničke službe molitvene zajednice Božja pobjeda i ne sluteći da će upravo on biti drugi gost iznenađenja Blanke Vlašić! Ipak, sjajno se snašao i ispričao prisutnima kako je od običnoga gimnazijalca i polaznika glazbene škole postao predani evangelizator, tj. poslužitelj, kako sam kaže. „Imao sam jedan jako težak period u životu i upravo me Biblija, Božja riječ vratila na pravi put. Jednog sam dan vidio oca kako čita Bibliju, i to me toliko začudilo da sam i sam uzeo Bibliju i počeo čitati. Bio je to početak uranjanja u Božju riječ iz koje nikada više nisam izronio.“ „Znači svaki dan čitaš Sveto pismo?“, upitala ga je voditeljica. „U pravilu da, svaki dan. U molitvenoj zajednici Božja pobjeda podijeljeni smo u više timova, jedan, slavljenički, povjeren je meni i lani smo za svojih petnaestak članova imali jednu biblijsku školu upravo stoga što smo svjesni koliko je Božja riječ važna. No, prošli smo samo nekoliko knjiga Staroga zavjeta zbog usmjerenosti na druge pastoralne poslove i područja služenja. Ipak, nadam se da ćemo nastaviti.“ zaključio je Petar Buljan nakon čega je, uz gitaru, još jednom duhovnom pjesmom razveselio slušatelje i raspjevao ih.
Snimke susreta i sve informacije može se naći na Youtube kanalu Susreti u Riječi – Teofil kao i na Facebook stranici Susreti u Riječi.
„Susreti u Riječi žele potaknuti ljude na promišljanje o životno važnim pitanjima, osvijestiti koliko su riječi važne, bilo da ih izgovaramo, bilo da ih slušamo. Tumačenjem određenoga biblijskoga teksta želimo ponuditi publici duhovni sadržaj koji oplemenjuje i izgrađuje, a Božja riječ to i čini. Danas postoji velika glad za vjerodostojnim sadržajima i ovaj format pokušava malim, ali ustrajnim, nastojanjima odgovoriti na taj izazov. Nadamo se da će Susret postati učestaliji, primjerice jedanput mjesečno. Zasad imamo samo četiri susreta, dakle dat ćemo sve od sebe da svaki Susret bude privlačan te da njegovi sadržaji oplemenjuju i izgrađuju, što je i naša nakana“, poručuje udruga Teofil.
