Bio je legenda, a povijesni prizori to su i dokazali. Dinamo je zamijenio Hajdukom: "Pružili su mi ruku, na čemu sam im neizmjerno zahvalan"

Na današnji dan 1984. godine rodio se Niko Kranjčar

Prije 41 godinu rodio se legendarni bivši nogometaš Hajduka Niko Kranjčar. Transfer iz zagrebačkog Dinama u splitski Hajduk obilježio mu je karijeru, a što smo o tome događaju pisali početkom godine, pročitajte u nastavku...

23. 1. 2005. u Split je došla nova Hajdukova desetka. Purger, dojučerašnji Dinamov kapetan, ponosni Zagrepčanin Niko Kranjčar. Nije prvi koji je napravio transfer u redove najvećeg sportskog rivala, ali s razlogom su ga tih siječanjskih dana nazivali transferom stoljeća.

U suzama je napustio voljeni klub, odbio je saviti kičmu pred Mamićevim šikaniranjem, potpisom za Bijele upisao se u povijest

Pokazat će se, ne toliko zbog duljine Kranjčarova ostanka ni zbog sumiranih rezultata, jer ostanak je za ljubitelje splitske momčadi bio prekratak i rezultirao je titulom samo te sezone – a nedugo nakon toga strmoglavim padom klupskih rezultata, nego zbog svega onoga što je Kranjčar značio bijelom puku. Simbol otpora, igrač-metafora, srž svega što se upisuje u pridjev „hajdučki“. Tek što je zakoračio u splitsku zračnu luku, počeli su i šaljivi transparenti poput onoga „Više nisi Niko i ništa – sad si neko i nešto“.

Odbor za doček od 10 tisuća ljudi za novi Hajdukov broj 10

Hajdukovu novu desetku u spektakularnom je dočeku pozdravilo nevjerojatnih 10 000 ljudi. „U trenucima kad sam u nogometno smislu bio jako 'dolje' Hajduk, Split i cijela Dalmacija pružili su mi ruku, na čemu sam im neizmjerno zahvalan i nadam se da ću tu odgovornost znati uzeti na svoja leđa i odužiti se ovim predivnim ljudima“, izgovarao je tada dvadesetogodišnji Kranjčar u Hajdukovu dresu, s bijelom šiltericom na glavi, okružen nepreglednom rijekom navijača oko Poljuda.

Tuđi čovik ipak je saznao…

U Hajduku je Kranjčar u službenim natjecanjima i prijateljskim utakmicama upisao 79 nastupa i 29 golova, mnogo je puta bio jezičac prevage na strani Bijelih i primjer profesionalnosti i požrtvovnosti. I punih 20 godina nakon tog neponovljivog transfera koji je bio nabijen emocijama kao nijedan dotad, Split Kranjčara i dalje doživljava svojim, pritom uvijek imajući na umu onu „Ponosni smo kaj si Purger“. Sve što je neponovljivi plejmejker obećao tog 23. siječnja mašući Torcidi s terase na poljudskom stadionu – ostvario je.

Preuzeo je odgovornost na svoja leđa, odužio se gradu i ljudima i ostao zapamćen kao nogometna i ljudska veličina. I srušio onu hajdukovcima toliko dragu pjesničku mantru „Tuđi čovik nikad neće znati / što to veže dalmatinske ljude.“ Kranjčar nije bio iz bazena popularno znanog kao „naša dica“, ali znao je sve što trebalo za postati klupska ikona. Hajdučkim srcem – uvik kontra.