Navršava se, eto, i 31. godina da nas je napustio veliki Dražen Petrović, košarkaški Mozart, rekli su mnogi. Šibenski dječak, koji je i za života postao legenda.
Tekst se nastavlja nakon oglasa
Tamo negdje, sada davne 1980., košarkaši "Šibenke" ušli su u Prvu ligu. Kao igrač - trener doveden je proslavljeni, već veteran Moka Slavnić. Tada je na poziciji beka počeo ulaziti u igru šibenski petnaestogodišnjak s kovrčavom kosom. I tako se rađala legenda, tako su naša odrastanja s Draženom počela imati sasvim drugi smisao.
Neke neslućene visine tada su postale blizu.
Kada sam prvi put na tadašnjim sličicama košarkaša vidio Dražena, stvarno mi je pogled zastao i odmah mi se činilo da gledam jednu buduću sportsku i ljudsku veličinu. Jer Dražen je bio vitez, vitez naših djetinjstava.
Tada još nije bilo puno TV prijenosa košarkaških utakmica. I jedne zimske večeri 1982. bio je direktan prijenos iz Italije, a mi gledali goropadnog sedamnaestogodišnjaka, kako svoju "Šibenku" protiv talijanske Acqua Fabie, odvodi prema finalu tada jakog Kupa "Radivoja Koraća".
Onda je došla i 1983., zadnja sezona u "Šibenki", najlipše "šibenske kartoline", pun Baldekin i ono finale s "Bosnom" i titula. Nepravedno oduzeta nakon 24 sata. Al' je ostala upečatljivija, za sva vrimena, više nego iti jedna druga i ičija. Navodno je iskusni trener Vlado Đurović sugerirao Draženu da promaši jedno bacanje, pa da Šibenčani, titulu potvrde u produžecima. Ali di će Dražen falit, to kod njega jednostavno nije bilo moguće.
Slijedio je odlazak u Cibonu, pod dirigentsku palicu još jednog košarkaškog maga Mirka Novosela, rapsodija Mozarta u Domu sportova, kad je u tandemu s bratom Acom osvojio dvije titule prvaka Europe.
Ostalo je povijest.
Drazen Petrović.
KK Šibenka Šibenik.#sibenka #sibenik pic.twitter.com/o7WSPBdq1I— Basket Lovers (@BasketLovers11) January 15, 2022
Europske i svjetske medalje s reprezentacijom, odlazak u Real Madrid i u NBA, kada je otvorio mogućnosti, pomakao granice i drugim europskim košarkašima. "Teško je govoriti u ove dane, jer osjećaji i uspomene su veliki, 6. lipnja obljetnica je i posljednje utakmice koju je moj brat odigrao, to je bila utakmica na turniru u poljskom Wroclawu na kvalifikacijskom turniru za Europsko prvenstvo 1993.
Barcelona i finale s prvim i najboljim Dream teamom za hrvatsku reprezentaciju je točka na "i" jedne briljantne karijere. Upravo zato 5. rujna ove godine organiziramo tu revijalnu utakmicu u zagrebačkoj Areni, između hrvatske reprezentacije i selekcije Eurolige. Pozvali smo sve igrače iz reprezentacije Hrvatske koji su igrali u tom legendarnom finalu u Barceloni 1992., kao i NBA zvijezde. Tako da Dražen na poseban način i dalje živi u svima nama." reći će nam Aco Petrović, naš proslavljeni košarkaš i trener o svom malom, velikom bratu. A Dražen je s karizmom NBA zvijezde stao ratne 1991. i pred zgradu UN-a , kako bi pomogao Domovini Hrvatskoj u njenom međunarodnom priznanju i pobjedi u Domovinskom ratu.
Dr. sc. Ivica Poljičak, zaljubljenik u Šibenik, uvijek ugodan i susretljiv gospodin, danas Državni tajnik u Ministarstvu kulture i medija, bio je jako emotivan kad smo ga pitali o Draženu:
"Bili smo zajedno u toj kadetskoj ekipi "Šibenke", koja je 1979. na Kadetskom prvenstvu Hrvatske u Splitu osvojila broncu. To je bila Draženova prva medalja, bio je najbolji strijelac i igrač prvenstva. Vrlo brzo se vidjelo da je predodređen za velike stvari. I onda 1983. pun Baldekin, nešto neponovljivo, čitav grad. Drago mi je da smo dio toga uspjeli prikazati u dokumentarnom filmu "Naš mali". Dražen je tako i dalje s nama."
Prošlog ljeta, na šibenskoj tvrđavi emocije su bile velike, na premijeri dokumentarnog filma "Naš mali" Šibenčanke Ivane Guberine i scenarista dr. sc. Ivice Poljička. Naravno da sam s prijateljem Denisom, još jednim fanom Draženovim, bio dijelom tog srca u šibenskoj noći uspomena.
Bura je bila u Šibeniku, jedne večeri kad sam prošetao do Preradovićeve, tamo gdje je sve i počelo kako bi rekla gospođa Biserka Petrović, do Draženovog koša. Lijepo su uredili košarkaško igralište i spomenik kipara Kažimira Hraste, gdje poneki šibenski dječak i gost, može sjesti kraj Dražena i biti dijelom najljepše košarkaške priče.
Lijepo će vas primiti i u kafiću u blizini punom uspomena.
I kako kaže pisma "Život leti kapetane": "A dani su tekli, ka basket, ka srića, najlipšu si priču o životu priča"
Priča je to koja traje i danas. Još si tu, imenjače...
