Jedna od najčitanijih tema na svim hrvatskim portalima jučer je bila situacija u kojoj se u kajakaškoj završnici skijaške traverze Prokletija, u crnogorsko-albanskim morskim vodama, našao Ivica Kostelić. Ti tekstovi vrvjeli su uznemirujućim naslovima tipa "Kostelić se borio za život", "Mornarica Crne Gore spasila Kostelića", "Kostelić i jedan Francuz umalo poginuli" i slično.
Uz činjenicu da su Ivica i francuski mu partner u valovitu moru, nošeni jakom strujom, proveli po jednoj verziji tri a po drugoj i do šest sati, da je patrolnom čamcu crnogorske vojske bila potrebna i zračna (helikopterska) podrška, nama promatračima sve to doista izgleda dramatičnije no što je to izgleda samom Ivici. Jer on je, a vrlo je studiozan u pripremi ovakvih pothvata, bio spreman i na takav scenarij. Uostalom, zato i jest na sebi imao ronilačko odijelo kako u slučaju da zapne u moru ne bi došlo do pothlađivanja, piše Večernji list.
Osim toga, Ivica je tjelesno izrazito spreman čovjek, još uvijek na razini vrhunskog (aktivnog) sportaša, i ovo je nešto što on može podnijeti. I mentalno i fizički. Za razliku od mnogih nas koji bismo se u ovakvim situacijama uspaničarili a možda i utopili.
On je čovjek koji se ne boji izazova pa tako niti ovakvih situacija. A sa strahom je naučio nositi se vozeći spust u Kitzbuhelu, tamo gdje su neki ostavili i svoje kosti. Sjećamo se da nam je jednom prilikom rekao da će ili on pobijediti strah ili će ga taj isti strah pojesti. I pobijedio ga je i spuštao se niz tu opaku strminu od koje je zazirao i svaki spustaški specijalist.
Za ovakvu situaciju Ivicu su spremile i pustolovine u koje se upuštao nakon završetka natjecateljske karijere a to su regata dvojaca preko Atlantika, traverza na skijama preko Grenlanda te regata samaca preko Atlantika od koje je, nakon nekoliko dana, morao odustati zbog problema s opremom.
Nakon što je s francuskim partnerom Callisteom Antoineom završio regatu dvojaca preko Atlantika javio se s karipskog otoka Martinique i tada priznao:
- Nije ovo bilo najteže putovanja na koje sam se zaputio već prijelaz preko Grenlanda. Kad o tome razmišljam prvo pomislim na svo to bijelo prostranstvo i pojavi mi se nekakav loš osjećaj jer je vrijeme bilo užasno.
I dok mu je za prejedriti Atlantik trebalo skoro 23 dana, ekspedicija po Grenlandu trajala je 18 dana.
