Kada je riječ o čišćenju doma, malo koji proizvod ima reputaciju kakvu uživa izbjeljivač, u nas popularno zvan i "varikina". Generacijama se smatrao gotovo nezamjenjivim saveznikom u borbi protiv bakterija, virusa, plijesni i neugodnih mirisa, a mnogi ga i danas smatraju najjačim sredstvom za dezinfekciju koje bi trebalo biti dio svakog kućanstva.
No, je li izbjeljivač zaista neophodan za održavanje higijene doma ili je riječ o navici koju smo usvojili bez stvarne potrebe?
Prema stručnjacima koje je o ovoj temi upitao magazin TIME, odgovor bi mogao iznenaditi mnoge. Iako izbjeljivač ima svoje mjesto u određenim situacijama, većina površina u domu ne zahtijeva redovitu dezinfekciju, a još manje korištenje snažnih kemikalija. U svakodnevnom održavanju doma sapun, deterdžent i topla voda često su sasvim dovoljni.
Čišćenje nije isto što i dezinfekcija
Jedna od najčešćih zabluda jest poistovjećivanje čišćenja i dezinfekcije. Katie Sullivan iz American Cleaning Institutea objašnjava kako je čišćenje proces fizičkog uklanjanja prljavštine, mikroorganizama i ostataka s površina pranjem, ribanjem i ispiranjem. Dezinfekcija je korak koji dolazi nakon toga i podrazumijeva uništavanje preostalih mikroorganizama, prenosi Jutarnji list.
Drugim riječima, ako redovito čistite svoj dom, vrlo je vjerojatno da vam dodatna dezinfekcija uopće nije potrebna. Rebecca Fuoco iz Green Science Policy Institutea, koja je o izbjeljivaču također imala što reći za TIME, ističe kako mnogi ljudi pretjeruju s dezinfekcijom.
"U većini slučajeva ne trebate dezinficirati svoj dom. Dovoljno ga je temeljito očistiti", naglašava Rebecca.
Kada izbjeljivač ipak ima smisla?
Stručnjaci se slažu da postoje situacije u kojima je uporaba izbjeljivača opravdana. Prije svega, riječ je o površinama koje su bile u kontaktu s tjelesnim tekućinama, izmetom ili povraćanjem osobe koja je bolesna. U takvim slučajevima dezinfekcija može pomoći u sprječavanju širenja zaraze.
Također, izbjeljivač se može koristiti za dezinfekciju površina na kojima se pripremala sirova piletina ili druga hrana koja može sadržavati opasne bakterije. Međutim, stručnjaci upozoravaju da je i tada često bolje koristiti sredstva posebno namijenjena površinama koje dolaze u kontakt s hranom.
Kuhinja ne traži agresivne kemikalije
Suprotno uvriježenom mišljenju, kuhinjske radne ploče, daske za rezanje i sudoperi uglavnom ne zahtijevaju izbjeljivač. Toksikologinja Taylor Dunivin iz Environmental Working Groupa ističe da su za svakodnevne kuhinjske nerede dovoljni topla voda i deterdžent. Problem nastaje kada ljudi posegnu za jakim dezinficijensima koji nisu namijenjeni površinama za pripremu hrane jer oni mogu ostaviti štetne ostatke.
Ni plijesan u kupaonici nije razlog za paniku, to je zapravo još jedno područje u kojem se izbjeljivač često koristi bez potrebe. Ako se na fugama ili zidovima tuš-kabine pojavi manja količina plijesni, stručnjaci preporučuju ribanje deterdžentom i vodom umjesto agresivnih kemikalija.
Za čišćenje WC školjke, s druge strane, preporučuju se proizvodi na bazi mliječne kiseline, koji su učinkovitiji i sigurniji za svakodnevnu uporabu, prenosi Jutarnji list.
Kako sigurno koristiti izbjeljivač
Kada se koristi pravilno, izbjeljivač može biti vrlo učinkovit. No stručnjaci upozoravaju na nekoliko važnih pravila:
Nikada ga nemojte miješati s drugim sredstvima za čišćenje, osobito octom ili amonijakom, jer može nastati otrovni plin.
Držite ga izvan dohvata djece i kućnih ljubimaca.
Tijekom korištenja otvorite prozore i osigurajte dobro prozračivanje prostora.
Koristite zaštitne rukavice, a po potrebi i zaštitne naočale.
Površinu uvijek prvo operite sapunom i vodom pa tek potom dezinficirajte.
Pridržavajte se uputa proizvođača o razrjeđivanju.
Razrijeđeni izbjeljivač nemojte čuvati za kasniju uporabu jer s vremenom gubi učinkovitost.