Imotska krajina, osim nadaleko poznatih Modrog i Crvenog jezera, u svojim njedrima krije bezbroj skrivenih dragulja i čuda majke prirode.
Buđenje jutra na Galipovcu, vidikovcu s kojega se pruža očaravajući pogled na Prološko jezero (Blato) i samo jezero Galipovac, osobito u jesen, kada priroda navlači najljepše moguće ruho, odijevajući se u tople, žarke boje lišća, protkane koprenom magle – ostavit će vas bez daha!
Cijela paleta boja mijenja se pred očima, u samo desetak minuta svitanja, dok sunce sramežljivo proviruje iznad vrhova, obasjavajući prizor pred vama nestvarnim tonovima…
Buđenjem dana, svjetlost polako prelazi preko prostranstva Prološkog Blata, otkrivajući na sjevernim liticama otočić Manastir, nekadašnji franjevački samostan koji je bio utočište franjevcima pred najezdom Turaka potkraj 15. stoljeća. Bio je nastanjen od 1600. do 1715. godine, a sada je, kako to kod nas obično biva, poprilično zapušten iako predstavlja iznimno vrijedan dio imotske kulturne baštine.
Nekoliko kilometara dalje, u samom Prološcu, nalazi se Zelena katedrala, smještena uz rijeku Vrljiku. Atraktivno zdanje crkve na otvorenom, okruženo poprilično velikim i urednim parkom, idealno je mjesto za šetnju i odmor pod krošnjama drveća i uz žubor vode Vrljike.
Točno preko puta ulaza u dvorište parka odvojak je puta prema još jednom fenomenu: dva blizanca, dva jezerca, Dva oka, koja su jedno od izvora rijeke Vrljike i nikada ne presušuju.
Uz jezero se veže legenda o o nesretnoj ljubavi:
''Ljepotica Ivana, koja je bila časna sestra, zaljubila se u mladog turskog bega Emira iz sela Vitine. Budući da zbog zavjeta djevičanstva nije mogla ostvariti svoju ljubav, nije izdržala ljubavne boli te se jednog proljetnog dana bacila u Južno oko i tako završila svoj život. Na površinu je isplivala bijela ruža koja je otplutala sve do Vrljike i dalje sve do Emira u Vitinu. Emir nikad nije prežalio Ivaninu smrt i nikad se nije oženio. Narod kršćanski i islamski pamtio ga je kao plemenita čovjeka.''
Još jedan biser u ogrlici Imotske krajine je Zeleno jezero (Ričice), čija smaragdna boja djeluje poput čarolije za sva čula, ali trenutačno, zbog izrazito sušnog ljeta, gotovo potpuno presušilo, tako da posjet njemu ostavljamo za neka druga, sretnija i vodom bogatija vremena.
Za sam kraj, neka vas fotografije uz stihove iz pera velikog Tina Ujevića, uvjere u planiranje izleta ovim čudesnim krajem:
''..ovdje su raskošne boje
slike se nude kistu
život treperi u listu
sad grlim prirodu čistu
i mirno je srce moje..''
''..tih nekoliko jezera
s čarima očiju bajnih
puteljci svakoga smjera
cilj nespokojstva trajnih..''
''..i hlepnje da se krene
sve dalje u nove gatke
upozna snijeg i maglene mrene
i kiša i sunce i blage sjene..''
