Badnje jutro nije obećavalo s obzirom na to da je kiša lijevala kao iz kabla. Kapljice su neprestano udarale po krovovima, pločnicima i kišobranima prolaznika, dok su rijetki hrabri šećući pokušavali izbjeći lokve koje su se brzo stvarale na ulicama. Nešto iza 10 sati nebo se konačno razvedrilo, a sunčeve zrake polako su probijale oblake, baš pred podjelu tradicionalnog bakalara i obavezni đir po gradu.
Šušur je bio svuda oko nas. Dok su jedni mirno sjedili u kafićima, ispijali kavu i nazdravljali u dobrom raspoloženju, drugi su žurno obavljali posljednje kupovine pred Božić, noseći vrećice pune darova, ukrasa i delicija. Smijeh djece koja su trčala ulicama miješao se s šuštanjem koraka prolaznika po mokrim pločnicima. Miris pečenih kestena i svježe kuhanih fritula polako se širio zrakom, dodatno upotpunjavajući božićnu atmosferu.
Ovako je Pjaca izgledala nešto prije podneva: izlozi su bili šareno ukrašeni lampicama i zimzelenim grančicama, a prolaznici su se kretali usporeno, diveći se detaljima i uživajući u predblagdanskoj vrevi. Sve je izgledalo poput scene iz filma – mirna, ali istovremeno puna života, spremna da dočeka radost Božića.
