Mungos je alohtona, odnosno “strana vrsta“ koja je namjerno unesena na područje otoka Mljeta. Opstao je u novom staništu i nakon nekog vremena postao invazivna vrsta jer je počeo nanositi štete. Unesen je na otok Mljet kako bi se istrijebili poskoci, ali su se mungosi razmnožili i počeli hraniti i pticama i manjim sisavcima, ali i domaćim životinjama...
Ministarstvo zaštite okoliša i energetike 2017. godine započinje s provedbom projekta "Razvijanje sustava upravljanja i kontrole invazivnih stranih vrsta". Cilj projekta je kontrola i ublažavanje štetnog utjecaja stranih vrsta na autohtone vrste i staništa. Projekt se odnosi na kontrolu širenja signalnog raka (Pacifastacus leniusculus), mungosa (Herpestes javanicus) i crvenouhe kornjače (Trachemys scripta).
Tekst se nastavlja nakon oglasa
Nisu svi oduševljeni projektom kojim se mungos na neki način pokušava otjerati s otoka. Među njima je i Ane Stražičić Rodriguez (poznatija kao Ane Mljećka), Mljećka koja živi u SAD-u. Ona je velika promotorica Hrvatske u svijetu, a među ostalim je potakla uvrštavanje cijelog otoka Mljeta na UNESCO-vu listu zaštićene materijalne baštine. Autorica je kuharice "Tradicionalna hrvatska kuhinja iz dubrovačkog kraja". Njen apel u nastavku možete pročitati u cijelosti:
"Spasimo Mljetske mungose. Da li više volite mungose ili poskoke, pitanje je sad? Na Mljetu se svakodnevno umiralo od ugriza zmije. Zato su na Mljet doveli mungose! Mungosi se hrane zmijama i njihovim jajima,štakorima,kukcima i jajima. Oni ne napadaju kokoši već to rade kune koje su izgledom slične mungosima
Kuna kad uđe u kokošinjac u vrlo kratko vrijeme presiječe kokošima vrat, posisa krv i slaže ih jednu na drugu! Mungos je zaštitni znak Mljeta! Nekome je očito palo napamet kako izvući šolde iz EU Fondova i to sve na štetu Mljeta i Mljećana kojih je šačica opstala zahvaljujući mungosima na otoku. Ubijajući i istrebljujući ovu plemenitu životinju, otvara se opet mogućnost invaziji poskoka i drugih otrovnica koje bi sigurno više naškodile Mljetu i njegovom stanovništvu. Pogotovo bi naškodili turizmu, jedinoj privrednoj grani od čega cijeli Mljet živi!
Kad vam turisti budu sretali na svakom koraku poskoke i druge zmije otrovnice i počnu umirati od njihovog ujeda, sigurno neće rado dolaziti na Mljet i uživati u njegovim prirodnim ljepotama. Sigurno poskok i umiranje u mukama zmijskog otrova neće biti lijepa turistička reklama našem prelijepom otoku Mljetu i svijetu. Kad je u pitanju dobrobit našega Mljeta, svi mi Mljećani imamo pravo iznijet svoje mišljenje. Nemojmo dozvoliti da nam drugi nameću svoju volju i donose neadekvatne zakone kojima se uništava biljni i životinjski svijet kao što je to slučaj sa školjkama, pajasturama i ostalim životinjama. Nitko bolje Mljet ne pozna i ne štiti nego sami Mljećanin! Sačuvali smo ga od svih osvajača kroz povijest pa se nadam da ćemo i od ovih današnjih bolesnih umova za šaku Eura.
Gdje je sada društvo za zaštitu životinja ?Je li i njima draža zmija ljutica ili malašni mungos koji osim ako ukrade koje jaje u čijem kokošinjcu nikakvu štetu ne čini! Udružimo se svi zajedno i spasimo mungosa na Mljetu jer bez njega i vi ćete polako nestati. Zato treba Mljet pod hitno staviti pod zaštitu UNESCO-a i zaštititi ga od daljnjeg uništavanja njegovog biljnog i životinjskog svijeta, njegovih prirodnih i kulturno-povijesnih ljepota, prodavanju u bescjenje i novom načinu osvajanja dok to ne bude kasno.
Sačuvajmo i svoj jezik, našu tradiciju i običaje da nam drugi ne nametnu svoju. Zaštitimo opstanak malog mungosa od suludih i loših zakona jer s time ćemo zaštititi i cijeli Mljet! Mungos je stanovnik Mljeta punih 110 godina i sigurno s pravom može nositi ime Mljećanin! Uništite li mungosa, uništit ćete i Mljećane. Mljet je najstarije zaštićeno prirodno područje u Europi i u svijetu -1784.g. Malo Vijeće Dubrovačke Republike donosi statut o zabrani siječe šume na Mljetu i to je najstariji dokument o zaštiti jednog prirodnog područja.
Austrija utemeljuje 1868.g. Šumarsku upravu s inženjerom šumarstva na čelu - Carska državna šumarija, koja vodi brigu o gospodarenju i zaštiti prirodnih bogatstava Otoka Mljeta. Također su 1910.dovedeni mungosi iz Indije kako bi iskorijenili zmije koje su ugrožavale život i skoro dovele do istrebljenja stanovnika Mljeta. Mljet je 1960. postaje Nacionalnim parkom i to je ujedno i najstariji vodeni Nacionalni Park na Mediteranu koji se brine za zaštitu prirodnih i kulturnih ljepota otoka Mljeta. Uništavanjem mungosa dovelo bi ponovo do velikog broja zmija otrovnica (pepejuha, poskoka...) koje bi ugrozile opstanak stanovništva Mljeta. Ugrožavanje života stanovništva na jednom dijelu Republike Hrvatske je pitanje nacionalne sigurnosti! Zato vas molim da svi zajedno podržimo i sačuvamo naše male mungose jer o njima ovisi život svih stanovnika na Mljetu!
MUNGOSI NA OTOKU MLJETU
(U nastavku pročitajte dio završnog rada Dorje Kalrić, Šumarski fakultet u Zagrebu, 2020.).
Glavni razlog unosa mungosa u Hrvatsku, točnije na otok Mljet, bile su zmije otrovnice. Naziv „otok zmija“ Mljet je dobio još u vrijeme kada je bio utočište mljetskih gusara koji su u svojim prepadima na brodice kao jedno od oružja koristili i zmije, pogotovo zmije otrovnice. Zmije su razmožavali i nastanjivali u zabačenim dijelovima otoka, najviše u špiljama. Kada su prestali s takvim načinom napadati druge brodove, veliki broj zmija ostao je na otoku i još se više razmnožio. Neke od zmija otrovnica bile su poskok, pepeljuha i druge. 1910. godine Mljet dobiva novi naziv i postaje poznat kao „otok mungosa“. Tada je na zahtjev Austro-Ugarskog cara iz Indije doneseno 11 mungosa, točnije, 7 mužjaka i 4 ženke. Mungosi su poznati po svojim vještim borbama sa zmijama jer spretno izbjegavaju njihov ugriz. Stoga su Mljet uspješno očistili od zmija, ali i narušili osjetljivu prirodnu ravnotežu na otoku. Unosom oba spola mungosa na otok Mljet došlo je do njegovog prebrzog razmnožavanja.
Nakon što su mungosi istrijebili sve zmije, njihova prehrana je postala perad i njihova jaja što je štetilo stanovništvu otoka Mljeta. Prvom Naredbom o zaštićenoj i nezaštićenoj divljači i lovostaji iz 1949. godine, mungos je uvršten u nezaštićenu divljač kojega su ovlaštenici prava lova mogli nesmetano loviti tijekom cijele godine, a svi ostali "u svom dvorištu i potkućnici bilo kojim načinom osim vatrenim oružjem“ (Frković., 2000).
Nakon rata, lovljenje mungosa novčano se nagrađivalo. U to vrijeme broj usmrćenih mungosa iznosio je i preko 300, no ukidanjem novčane naknade, lov se znatno smanjio. Glavni neprijatelji mungosa su ljudi i velike ušare. Na otoku Mljetu u izmetu velike ušare pronađeni su ostaci mungosa te se ona smatra prirodnim neprijateljem mungosa.
Moja reakcija na članak je...
