Završio je summit o Ukrajini, na kojem je sudjelovali predstavnici 15 europskih zemalja, kanadski premijer, šef NATO-a i predsjednici Europske komisije i Vijeća. U Londonu su se okupili čelnici europskih država kako bi raspravili o daljnjoj vojnoj i političkoj podršci Ukrajini, kao i o budućnosti mirovnog procesa. Ključna tema summita su sigurnosna jamstva koja bi pomogla u stabilizaciji regije i pružila dugoročnu zaštitu Ukrajini. U RTL-u Danas o svemu su razgovarali s Antom Kotromanovićem, bivšim ministrom obrane.
Je li se Europa napokon probudila?
Mislim da Europi gori pod nogama i da je ovo najozbiljnija inicijativa u zadnjih nekoliko godina kada govorimo o ratu između Rusije i Ukrajine. Dobro je što je Engleska povukla potez zbog svojih tradicionalnih veza i savezništva sa SAD-om. Mislim da jedino Engleska može promijeniti mišljenja i relativizirati stavove Donalda Trumpa prema Ukrajini. Smatram da je to dobro. Vidjeli smo da su Trump i britanski premijer imali nekoliko razgovora, iako još ne znamo sve detalje tih razgovora. No, ne bi me začudilo da Trump sada počne gledati Ukrajinu na drugačiji način nego što je to bio slučaj u prošlim danima.
Vidjeli smo plan u četiri koraka. Što je po vama ključno?
Ključne su dvije stvari: nastavak ekonomskih sankcija prema Rusiji i nastavak vojne pomoći Ukrajini i snažna podrška suverenitetu Ukrajine i trajnom miru. Ipak, pitanje je kako to ostvariti. Također, moje je mišljenje da se ništa ne može postići bez snažnog angažmana SAD-a. Ako SAD ne bude čvrsti jamac mira i sigurnosti, ako zaista ne pruži podršku Ukrajini bit će vrlo teško nastaviti ovaj rat.
Koliko je ovo u suglasju s planovima SAD-a?
Po svemu sudeći, ovo su dva različita plana. Trump želi osigurati brz, trajni mir, bez obzira na to tko je zadovoljan, a tko nije. Njega ne zanima stav Ukrajine, što smo vidjeli tijekom ovih propalih pregovora i izjava u kampanji i poslije. Želi okončati rat što je brže moguće. Ti stavovi će se morati uskladiti i izgladiti između Europe i SAD-a ako želimo imati zajedničku sigurnosnu politiku prema Ukrajini.
Neke zemlje su najavile još jače naoružavanje. Vidjeli smo što je sve Hrvatska kupila u posljednjih nekoliko godina. Treba li još Hrvatska to i može li to još jače raditi?
Ne samo Hrvatska, već cijela Europska unija imala je problem posljednjih 20 godina. Europa se žestoko oslanjala na SAD kao sigurnosnog jamca, a SAD je bio "stariji brat" koji je rješavao sve probleme čak i ovdje na području bivše Jugoslavije kad smo vodili ratove. Europa se tu držala kao stara dama. Sada je nužno povećati ulaganja u obranu. Svaka država mora odvajati više za obranu i vojnu proizvodnju koja treba biti dostupna svim državama članicama, podjednako Hrvatskoj, Slovačkoj, Britaniji i drugim članicama. Europska unija bi trebala pružiti podršku velikim proizvođačima oružja i opreme kako bi bila dostupna svima, a ne da mi to kupujemo po cijeni suhog zlata.
Kako ste doživjeli propali sastanak u Bijeloj kući?
Vidjeli smo očit prezir od strane Trumpa i njegovog potpredsjednika prema predsjedniku Zelenskom. Citirat ću Churchilla kad je išao na razgovore s Rooseveltom koji je rekao: "Niti jedan ljubavnik se nije toliko potrudio upoznati hirove svoje ljubavnice kao što sam ja upoznao hirove Roosevelta." Mislim da se je Zelenski trebao bolje pripremiti za sastanak i očekivati sve scenarije. Sve je završilo kao jedna velika blamaža svjetskih razmjera. Trebat će pronaći način da se uspostavi bolji kanal komunikacije između Zelenskog i Trumpa, a mislim da su Britanci najbolji posrednici za to.
Jedna od ključnih stvari su minerali, odnosno sporazum o mineralima Može li Ukrajina svoja bogatstva dati Kini umjesto Trumpu?
To bi bila katastrofa za Ukrajinu. To ne bi bilo dobro primljeno ni u Europi, ni u SAD-u. Iako, u tom jadu i očaju, ako se ne postigne ozbiljan sporazum i ne postoji nikakav mir, sigurno bi to moglo pasti Ukrajincima na um – ponuditi to Kinezima. Međutim, ne bih se kockao s tim. Ne bi se ni Rusi kockali tad s Kinezima. Mislim da do toga neće doći, iako postoje špekulacije. To sam čitao, da bi se to moglo dogoditi.
Kina je dosta suzdržana u ovoj situaciji?
Da, oni se drže vrlo suzdržano. Gledaju sa strane, a imaju koristi od samog rata, kupuju jeftine energente i derivate. Oni čekaju svoju priliku. Njihovo gospodarstvo jača, njihova vojna sila postaje jača. Oni su nadolazeći faktor bez kojeg se neće moći ništa napraviti.
Ranije ste spomenuli pravedan mir. O tome je govorio premijer Plenković. Čuli smo to sada i u Londonu. Je li to zapravo realno kada se spominje teritorijalna cjelovitost Ukrajine, je li realno da će to tako biti?
Volio bih čuti na koji način oni predlažu osigurati taj pravedan mir. Mislim da je to utopija. Što mislite, da ćemo zamoliti Putina da se povuče s teritorija koje je osvojio? To jednostavno nije realno. Ne znam kako ostvariti pravedan mir, a da to nije na štetu Ukrajine. Rusi su već previše ljudi izgubili i potrošili milijarde. To je njihov strateški interes sada – ostati na tim pozicijama i braniti to što imaju. Osim oslobađanja teritorija vojno, što smo vidjeli u zadnje tri godine da je nemoguće, ne znam na koji način bi to moglo biti ostvareno.
Nismo još čuli što o svemu misli predsjednik Milanović. Jeste li se možda čuli s njim? Što on misli?
Ne, nisam se čuo s njim i ne komentiram takve stvari. To je zbilja njegova stvar.
Treba li se predsjednik Milanović oglasiti ili se možda trebao oglasiti?
Ako se nije oglasio, to je njegova stvar. On je već govorio o Ukrajini u zadnje dvije godine i imao je vrlo dobre procjene što bi se moglo dogoditi, ali to je njegova stvar.
Treba li uspostaviti bolju komunikaciju i zajedničku politiku u ovakvoj situaciji s Vladom?
Apsolutno. To definitivno. Moraju sjediti i komunicirati na najvišoj razini, između predsjednika i premijera, ili premijera i predsjednika. Zašto bi bilo loše da jednom mjesečno imaju sastanak, popiju kavu i porazgovaraju o bitnim temama za Hrvatsku. To su preozbiljne teme i oni su preozbiljni ljudi. Čudi me da nisu radili to u zadnje tri godine, bez obzira na to što se ne vole. Pa brate nemojte se voljeti, to je u redu, ali morate razgovarati, piše RTL.
