Ljubav ne poznaje granice, vrijeme, udaljenosti ni vremenske uvjete, pa čak ni imovinske prilike. Dokaz za to je i inspirativna priča o Anti Kokezi, 44-godišnjaku iz Ogorja Gornjeg, čija ljubav prema Hajduku prelazi sve prepreke.
O njegovoj posvećenosti splitskom klubu pisalo se i ovog ljeta na službenim stranicama Hajduka, kada je prešao čak 15 kilometara pješice kako bi stigao na Poljud i bodrio svoj voljeni klub.
Antina priča počinje u malom selu Dalmatinske zagore, u Ogorju Gornjem. Bez obzira na udaljenost, ne propušta nijednu Hajdukovu utakmicu na Poljudu. Rođen je točno na Novu godinu, 1980.godine, a školu je pohađao u Centru za odgoj i obrazovanje 'Juraj Bonači'. Već s 15 godina počeo je, za voljeni klub navijati s tribina.Sve je bilo lakše dok je živio u Splitu, a onda se vratio u rodno mjesto. No, kilometri i ostale prepreke ga ne sprječavaju da podrži Bijele.
Mukotrpan put do Poljuda
Naime, njegov put nije nimalo lagan - prvo mora prijeći 800 metara makadama, zatim još 15 kilometara asfalta do najbliže autobusne stanice. Tek tada slijedi sat vremena vožnje autobusom do Splita, ali za Antu nijedna prepreka nije prevelika kada je riječ o podršci voljenom klubu.
"Još od 1995. idem na utakmice na Poljud.Čudo je to godina, ali ljubav je sve veća. Otkako postoje ove pretplate, ne propuštam nijednu utakmicu", kaže Ante koji je pobrao simpatije javnosti kada je ovoga ljeta nakon utakmice pješice krenuo iz Splita prema Ogorju.
„Iz Splita u Ogorje sam se uputija pješke, doša sam do Muća. Cilu noć sam pješačija, u 22:45 sam izaša s Poljuda i u Muć doša ujutro u 8:15. Onda me jedan čovik pribacija do Ogorja, inače bi iša sve pješke do kuće“, opisuje nam Ante ovaj podhvat.
No, kaže nam, kako ti više neće raditi. Previše je rizično. Usprkos lošoj prometnoj povezanosti iz Ogorja do Splita, on se uvijek nekako uspije snaći. Bitna je samo volja i želja.
„Kad idem na utakmice idem na autobus, nezgodno je jer ode ne voze linije često, pa dođem ujutro, budem po Splitu i idem navečer na utakmicu. Ali neću se više iz Splita vraćat pješke, rizično je i prometno. Kad je kasna ura neko dođe po mene“, priča nam Ante.
„Kalinića su smijenili, ali doći će neki drugi“
Strastveni navijač Bijelih nam je komentirao i aktualno stanje u Hajduku.
„Ma dobro je, Kalinića su smijenili, ali doći će neki drugi. Može bit bolje, ali nadam se da ćemo pobijediti sad Dinamo i Goricu“, optimističan je Ante.
Priča nam kako je dobio poziv da ida na derbi u Zagreb, ali je odbio.
"Zovu loše vrime, a i daleko je. Idem samo na domaće utakmice, tu sam slobodniji i lipše mi je“, kazuje naš sugovornik.
Pitamo ga što njegovi prijatelji i obitelj kažu na ove pothvate.
„Kažu da mi se dive, da oni za sve pare svita ne bi išli pješke, a govore i da slabo igraju pa ne bi išli na utakmice. Ali mene podržavaju“, priča nam Ante koji se nada da će sljedeće godine dobiti besplatnu pretplatu, kao simbol zahvalnosti za njegovu dugogodišnju vjernost klubu.
U Ogorju živi s majkom i bratom, a iako su nekad imali mnogo blaga, majku je ozlijedio bik i nakon toga su se odlučili odreći životinja.
„Majka je bolesna pa se brinem o njoj. Nikad više ne bih uzeo ni bika ni druge životinje. Otkad joj se to dogodilo, imam ružne uspomene“, navodi Ante.
Vješte ruke
Ovaj vatreni navijač ima vješte ruke. Iz hobija pravi suhozide koji su prava remek djela. Suhozid je konstrukcija nastala slaganjem kamena jedan na drugi, bez korištenja vezivnih materijala, a koristi se za izradu nastambi, ograda i zaštite od vjetra.
„Nekad mi triba više vremena, nekad manje, ovisi koliki je suhozid i koliko ima čišćenja prije početka rada. Nudili su mu da dođem raditi svugdi, pa čak i da se prijavim natjecanja u tom zanatu, ali ne mogu ja ostavit mater niti to želim. Ovo radim samo iz svog gušta“, zaključuje Ante Kokeza.
