Vijest koju smo očekivali svejedno nas je zatekla. U 76. godini života nakon duge i teške bolesti napustio nas je hrvatski trener, Vatromir Srhoj. Ne samo da je bio dobar trener, već i dobar profesor, pedagog, autoritet i prijatelj. Rukomet je bio njegov život, više ženski nego muški, što može svakako bit zahtjevnije i teže. Vodio je hrvatsku žensku reprezentaciju, s njom osvojio peto mjesto na svjetskom prvenstvu. Igrao je za Split, Trogir, Adriachem i Zagreb. Vodio je muške rukometaše Brodomerkura, sve ženske klubove u Splitu, počev još od Dalme...
Trogir, Vranjic, Budućnost i Lokomotiva bili su klubovi gdje je vodio žene, sa Crnogorkama osvojio prvenstvo Jugoslavije 1986. godine.
Bio je i ostao cijenjen na splitskoj Kineziologiji, poštovan, omiljen, stručan.
Otišao je nakon duge borbe s opakom bolesti. Ne možemo reći da nismo znali, ali vijest primamo sa neizmjernom tugom u srcu. Volio je svoju suprugu Ljerku, kao i ona njega, njegova djeca i unuci s ponosom će nositi Šugija svog u srcu.
Baš kao i mi svi koji smo ga poznavali. I voljeli.
Adio profa, srce mi se steže, ali i to je život.
