"U sjećanje na prvu žrtvu velikosrpske agresije u gradu Splitu - Nenad Marin, ONZ Žrnovnica (27. 4. 1960. - 21. 9. 1991.)", uvodno stoji u objavi Udruge veterana i prijatelja 141. brigade HV-a kojom su obilježili stradavanje ovog Dalmatinca.
U nastavku objavi zapovjednik a2. voda ONZ-a Srinjine, Damira Vladušića, možete pročitati u cijelosti.
- Stanje se u Splitu sve više zaoštrava, povremeno se puca po cijelom gradu i situacija je sve napetija. U prostorijama mjesne zajednice organiziramo dežurstva i u stalnoj smo radiovezi sa Štabom Narodne zaštite Splita. S nama su i pripadnici dragovoljačkog voda Srinjine u sastavu 114. br. ZNG-a, raspoređeni na drugim zadaćama. U popodnevnim satima petka 20. rujna, dobivamo zapovijed da po noći svi naoružani pripadnici oba voda ONZ-a Srinjine dođu na zborno mjesto u veliku garažu na sjevernoj strani Pujanki.
Ima nas dosta, kako čujem, iz svih mjesnih zajednica s područja grada. Iz pravca Lore čuje se povremena pucnjava, nebo paraju svijetleći metci većeg kalibra, najvjerojatnije Browninga, povremeno se puca iz više pravaca, odjednom preko puta nas iz smjera Kaštela strahovita eksplozija i visoki stup dima. Kasnije saznah da je to bila eksplozija JNA skladišta u Brižinama. U velikoj neizvjesnosti čekamo daljnje upute.
U neko doba noći stiže zapovijed o odlasku na položaj oko vojarne Dračevac. Dobivamo vodiča koji nas vodi na predviđenu lokaciju. Idemo u jednorednoj koloni, prevladava grobna tišina i lagani bat obuće koju nosimo. Osjećam napetost, neki unutrašnji nemir, snagu i pozitivnu vibraciju. Sa svakim batom koraka raslo je samopouzdanje, mislio sam da smo nepobjedivi. Kolona je išla preko Neslanovca, Dujmovače, Dioklecijanova akvadukta i zauzimamo položaj prema vojarni, mi se nalazimo u blizini zgrade okružnog zatvora na Bilicama. Ispred položaja nas čekaju suborci i dijele ručne bombe te zatvaramo obruč oko vojarne. Ostatak noći je protekao mirno bez ijednog pucnja. Stiskajući čvrsto pušku, imao sam osjećaj da smo nepobjedivi bez obzira na vrstu oružja, na količinu streljiva i na zdrav razum.
Sviće subotnji dan 21. rujna 1991. Kada smo pomislili da opet nema ništa i već se lagano spremali za odlazak kućama, oko 7 sati nastaje pravi pakao. Iz vojarne po nama pucaju iz svog pješačkog naoružanja, metci obični, svijetleći, pancirni koji odlamaju komade kamena i betona lete posvuda, imaš osjećaj da ti svaki leti u glavu. Mi uzvraćamo vatru i zaglušujuća buka odjekuje poljem. Gledam dvojicu policajaca, dok jedan ispaljuje tromblonske mine, drugi mu ih dodaje iz najlon vrećice, kao da gledam komediju u kinu, žalosno smiješna situacija na tren me odvukla od strašne zbilje. Na samom početku okršaja poginuo je naš suborac, pripadnik ONZ-a Žrnovnica Nenad Marin (1960. - 1991.). Pogođen je snajperskim metkom, u ruci je čvrsto držao lovački karabin.
Nenu sam dobro poznavao, generacija smo, sretali smo se po autobusu, po rivi, po mjestu, uvik vedar i nasmijan, njegova smrt me je duboko potresla, bio sam ogorčen, ljutit i tužan, neka mješavina neopisivog, nikad dosad doživljenog osjećaja nemoći. Izmjena vatre različitog intenziteta je nastavljena do popodnevnih sati, kada je prestala. Mi smo se postepeno izvlačili i odlazili svojim kućama, svako sa svojim mislima i doživljajem. Nije lako vratiti se kući kad znaš da ti je poginuo prijatelj i suborac u prvom okršaju.
Tek tada smo postajali svjesni što nas čeka na putu ka slobodi, da ovo nije zadnja žrtva, da ćemo morati proliti još dosta krvi, izgubiti dosta prijatelja i suboraca da bismo došli do cilja. Zato i danas, 30 godina poslije, u nama ne blijede sjećanja, kao da je bilo jučer.
Kao da pokojnog Nenu i sada vidim ispred sebe, u nijemoj tišini, dok smo u koloni jedan po jedan odlazili put Dračevca, mjesta gdje će biti naprasno prekinut njegov život, mjesta gdje ćemo se zauvijek razići. Mjesta na kojem će pasti prva žrtva u Domovinskom ratu u gradu Splitu, žrtva koja još nije dostojno obilježena, žrtva o kojoj mladi Splićani ništa ne znaju i zato dragi prijatelju, dragi Neno, snivaj snom pravednika skupa s vojskom suboraca! Znaj, trudit ćemo se svima prenijeti da vaša žrtva nije uzaludna, jer imamo slobodnu, samostalnu, demokratsku, skupo krvlju plaćenu, al našu Hrvatsku - napisao je Vladušić.
https://www.facebook.com/zrnovnica.hr/posts/7124598537565511
https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=3295888783834971&id=461891533901391
