Na današnji dan 1914. godine izvršen je atentat na Franju Ferdinanda
Početkom 20. stoljeća europski kontinent bio je preplavljen političkim napetostima, imperijalnim rivalstvima i nacionalnim težnjama. Velike sile poput Velike Britanije i Francuske nastojale su očuvati svoje kolonijalne imperije, dok su novonastale sile – poput Njemačke i Italije – tražile svoje mjesto pod suncem. Na istoku, Rusiju je potresala unutarnja nestabilnost, a Balkan je ključao od nezadovoljstva, ponajviše zbog borbe za nacionalno oslobođenje i otpora velikim silama.
Unutar Austro-Ugarske Monarhije tinjale su tenzije među brojnim narodima koji su tražili veću autonomiju i politička prava. Dok su neki krugovi zagovarali federalizaciju carstva (tzv. trijalizam), iznenadna smrt liberalno orijentiranog nadvojvode Rudolfa 1889. godine ostavila je prostor konzervativnijim snagama.
Nakon Rudolfove smrti, prijestolonasljednikom postaje njegov nećak, nadvojvoda Franjo Ferdinand, ne osobito popularan na bečkom dvoru, ali poznat po svojoj odlučnosti, sklonosti vojsci i čvrstim političkim stavovima. Zalagao se za reformu Monarhije kojom bi slavenski narodi dobili veću ulogu – što ga je učinilo nepoželjnim i među nekim austrougarskim elitama, ali i među srpskim nacionalistima koji su sanjali ujedinjenje svih južnih Slavena pod okriljem Srbije.
Napetosti na Balkanu
Bosna i Hercegovina, formalno anektirana od strane Austro-Ugarske 1908. godine, bila je prostor političkog nemira. Mnogi su ju smatrali prirodnim dijelom buduće proširene srpske države. Nakon što su Karađorđevići 1903. došli na vlast u Srbiji, zemlja je sve više gravitirala prema Rusiji i suprotstavljala se bečkom utjecaju.
Nacionalističke organizacije poput "Crne ruke", koju su činili i visoki vojni časnici, planirale su akcije protiv Austro-Ugarske kako bi destabilizirale njezinu vlast u regiji.
Posjet Sarajevu i priprema atentata
Dana 28. lipnja 1914. godine, nadvojvoda Franjo Ferdinand i njegova supruga Sofija posjetili su Sarajevo kako bi prisustvovali vojnim manevrima i pokazali političku prisutnost u južnim pokrajinama Monarhije. Datum nije bio slučajan – radilo se o Vidovdanu, važnom danu u srpskoj povijesti, što je izazvalo dodatne tenzije.
Taj posjet iskoristila je tajna organizacija Mlada Bosna, povezana s Crnom rukom, kako bi izvršila atentat. Sedmorica mladih zavjerenika rasporedila su se duž planirane rute povorke. Među njima bio je i Gavrilo Princip, mladić iz obitelji skromnih sredstava, koji je bio politički radikaliziran tijekom školovanja u Beogradu.
Neuspješni pokušaji pa smrtonosan hitac
Tijekom jutarnje povorke, jedan od atentatora, Nedeljko Čabrinović, bacio je bombu prema automobilu nadvojvode, no promašio je – bomba je eksplodirala ispod vozila koje je išlo iza i ranila nekoliko časnika. Franjo Ferdinand ostao je neozlijeđen, ali je insistirao da posjeti ranjene u bolnici, unatoč upozorenjima svojih savjetnika.
Dok se kolona vraćala izmijenjenom rutom, vozač se zabunio i nakratko zaustavio vozilo pokraj Moritz Schillerove kavane – točno ispred Gavrila Principa, koji je već bio uvjeren da je njegov plan propao. Iskoristivši priliku, Princip je ispalio dva metka – jedan je pogodio Sofiju, a drugi nadvojvodu. Oboje su umrli nekoliko minuta kasnije.
Posljedice koje su promijenile svijet
Princip je odmah uhićen. Budući da je bio maloljetan prema tadašnjem zakonu (imao je 19 godina), nije mogao biti osuđen na smrt. Osuđen je na 20 godina zatvora, no umro je 1918. godine u zatvoru u Terezinu, iscrpljen i bolestan od tuberkuloze.
Atentat u Sarajevu bio je okidač za lančanu reakciju: Austro-Ugarska je uz podršku Njemačke objavila rat Srbiji, što je pokrenulo sustav vojnih saveza i u srpanju 1914. godine započeo je Prvi svjetski rat. Sukob je trajao četiri godine, odnio milijune života, srušio carstva (Austro-Ugarsku, Osmansko, Njemačko i Rusko), i promijenio političku kartu svijeta.
Sarajevski atentat ostat će zapamćen ne samo kao tragedija već i kao jedan od najvažnijih povijesnih događaja 20. stoljeća – trenutak kad je svijet nepovratno zakoračio u eru moderne povijesti.
