Upravitelj stroja, Splićanin Zvonimir Franić heroj je Jadrolinije. Ovoga je kolovoza nakon pada rampe na brodu Lastovo u Malom Lošinju, koja je usmrtila trojicu pomoraca, u moru spasio teško ozlijeđenog kolegu zbog čega mu je u ponedjeljak navečer uručena Plava vrpca Vjesnika.
Na brodovima plovi već 30 godina. Nekada je plovio za SEM- a i to na liniji Split-Ancona, no posljednje je 24 godine na Jadroliniji. Tijekom svih tih godina doživio je svašta, požar u strojarnici, ali i prodor mora u brod. To su rizične i kritične situacije u kojima treba reagirati "bistre glave", no nikada do ovoga ljeta nije bio u poziciji kao u onoj s Malog Lošinja u kojoj se dogodila nesreća sa ljudskim žrtvama.
Svaki dan se prisjeća svoje trojice poginulih kolega koji su živote izgubili ispod rampe. U trenutku pada rampe bio je u brodskoj kabini gdje se presvlačio. Kada je čuo jaki prasak, tijekom kojeg se jako zatresao brod, odmah je znao da je pala rampa, no nije mu bilo ni na kraj pameti da su ispod rampe stradali ljudi. U nekoliko sekundi je doslovno "sletio" dolje, a kada je došao blizu pramčane rampe shvatio je što se dogodilo.
"Bio je pri svijesti i komunicirao..."
- U metežu sam išao okolo, gledao gdje su ljudi i u tom momentu je naš timunjer Sejo iz Ploča uočio prvog časnika palube u moru koji je plutao na 4 do 5 metara od obale. Zapomagao je da se ne može više držati na površini mora i da će potonuti. Nisam razmišljao niti sekunde već sam se skinuo u donje rublje i skočio, te zaplivao do njega. Lagano sam ga dovukao do obale jer nisam znao je li mu možda ozlijeđena kralježnica. Bio je pri svijesti i komunicirao je sa mnom. Sljedećih pet ili šest minuta, koje su za mene trajale kao čitava vječnost, dok je došla Hitna pomoć cijelo sam ga vrijeme držao na površini. I razgovarao s njim.
Rekao je da mu je Hitna pomoć u more spustila plutajuća nosila, da je kolegu trebao staviti na njih i mobilizirati ga, kada to nije uspio, a i visina obale je iznosila oko dva metra, u more je skočio Jutriša, djelatnik Hitne pomoći iz Malog Lošinja koji mu je pomogao. Potom su vatrogasci konopima iz mora izvukli ozlijeđenog pomorca na obalu.
U međuvremenu se čuo s kolegom koji se još uvijek oporavlja. U nesreći je zadobio ozljede zdjelice i ramena, te se trenutno nalazi na rehabilitaciji. Ni on nije prošao "lišo" nakon te nezapamćene nesreće jer je bio primoran odlaziti na psihoterapije kako bi barem na tren zaboravio sve ono što je tamo vidio.
- Nakon nesreće sam u prvom redu imao osjećaj tuge jer sam izgubio drage kolege, ali sam istovremeno bio ponosan što sam spasio jedan ljudski život. Iako mi ljudi ovih dana čestitaju na podvigu zahvalim im se, ali se tada osjećam nelagodno jer je gubitak tri života mojih kolega zasjenilo spašavanje drugog ozlijeđenog kolege iz mora.
Brodovi su stari, ali posada se trudi
Koliko je posada na brodu bila povezana dokazuje i to što su se svi držali i ponašali kao jedna velika obitelj. Nisu bili samo kolege. Otkriva i da je to jedini brod na Jadroliniji na kojem je doživio da su se za rođendan posadi međusobno kupovali pokloni. Brod je uistinu bio specifičan jer se na njemu nije često izmjenjivala posada kao na drugim brodovima već su svi dugo radili na njemu zbog čega su s vremenom postali obitelj.
Iako je plovio i na međunarodnim linijama Jadrolinije Zvonimir tvrdi kako je velika prednost ploviti za tu kompaniju jer su im smjene svakih 15 dana i u slučaju bilo čega brzo može doći do kuće. Najnaporniji rad im je ljeti s obzirom da tada imaju i najviše putnika. Radio je na svim domaćim linijama i preplovio čitavu stranu hrvatskog Jadrana.
O stanju Jadrolinijinih brodova kaže da je i prije bilo kvarova na njima, ali se nije toliko medijski pratilo, dok je danas situacija sasvim drugačija.
- Brodovi jesu stari. To je činjenica od koje se ne može pobjeći, no posada se najviše trudi da sve funkcionira i da brodovi plove. Pogotovo ljeti kada su iznimne vrućine ulažemo maksimalne napore da sve radi.
