Zahvaljujući žrnovačkim boćarima to istočno splitsko naselje može se pohvaliti da im već osam godina istoimenom rijekom pliva i svoje stanište ima stotinjak divljih patkica koje su atrakcija ne samo najmlađim stanarima već i odraslima koji ih rado hrane.
Upornošću dvaju članova, Igora Mihanovića i Anđelka Čavline, zjog koji se nalazi uz samu rijeku Žrnovnicu, nakon dugih godina postalo je atrakcija baš kao solinske patkice. Godinama su ta dva boćara uporno kupovali patkice, prvo pitome, a shvativši da su one previše osjetljive na vanjske utjecaje onda i divlje koje su se naposljetku oduprle lovačkim psima, pantaganama, sovama, mačkama, ali i ljudima.
- Sve je krenulo tako što smo Anđelko i ja jednog dana otišli u Ostrvicu iznad Omiša gdje smo kupili 5-6 mladih divljih i isto toliko pitomih patkica kako bi stekle dojam da je rijeka Žrnovnica njihovo prirodno stanište. Unatoč našoj upornosti i ogromnoj želji da na rijeci Žrnovnici budu patkice baš kao i na rijeci Jadro u Solinu nisu uspjele opstati jer su dosta slabije od divljih, a i nisu se razmnožavale. Razlika između te dvije vrste pataka je golema jer čim se izlegu divlje patke one su puno žilavije i spretnije nego pitome, uvjerava Igor.
Kada su doveli patkice dali su se u izradu kaveza i kućica u zidu zagradivši žicom desetak kvadrata rijeke u kojima su se smjestile patkice. Iako su se međusobno parile i snesle jaja nije bilo mladih. Za to su se ta dva boćara nakon nekog vremena sjetili i pustili patkice, no tada su shvatili da su trome i da ne mogu letjeti. Kako nisu mogle plivati, a ni kretati se niti uz jedan mali slap Igor i Anđelko su im ručno izradili most kako bi im olakšali penjanje i spuštanje.
Cijeli klub se brinuo o patkama
- Mučili smo se tako otprilike godinu dana, hranili su ih svi iz kluba. Kada bi se isplivali po rijeci i vratili do staništa ponovno bi ih zatvorili u kaveze i tako smo ih svakodnevno "trenirali" sve dok nisu ojačale. Onda je došlo vrijeme parenja, no kako nisu željele ležati na jajima pustili smo, ali i dalje hranili, te su stalno bili u našoj blizini, priča Anđelko i dodaje da su se od raznih predatora, nevremena, ali i nekih ljudi skrivali u šipražju.
Igor ponosno dodaje da su se prije osam godina u par mjeseci, točnije od ožujka do kolovoza, patkice parile i ubrzo donijele svoje prve mlade na rijeci Žrnovnici. Patkice bi donijele desetak mladih, no preživjelo bi tek njih pola. Usprkos svemu u nekoliko je navrata par legla uspjelo, štoviše proširili su se cijelom dužinom rijeke Žrnovnice koja iznosi nešto manje od pet kilometara.
Anđelko i Igor tvrde da njihove patkice čak znaju otplivati ili odletjeti do ušća rijeke koja se ulijeva u more, a znaju ih vidjeti i u lučici Hotela Le Meridien Lav nakon čega se bez problema vrate na rijeku Žrnovnicu. Da bi njihovo stanište što ljepše i prolaznicima privlačnije izgledalo razmišljali su montirati plutajuća kućice na rijeci, no s obzirom da je Žrnovnica brza, kraška rijeka s manjim slapovima i brojnim brzacima to nikako nije bilo moguće.
- Nekada je po Žrnovnici bilo golubova i fazana. Sada ih više nema. Nedavno sam čuo da se priča kako se pojavila divlja mačka. Navodno je vidio jedan naš poznanik uz samo ušće rijeke. Bez obzira na sve mi smo jako zadovoljni sa svim što smo napravili jer je vikendom šetnica duž rijeke Žrnovnice puna roditelja i djece koji patkice hrane perecima i štapićima, dok ih naši članovi hrane kruhom, pšenicom i žitom, prisnažuje Igor.
Netko ih je prijavio
Da u cijelom osmišljavanju oživljavanja rijeke ne ide glatko pobrinuo se netko nepoznat koji je Igora i Anđelka, misleći da se radi o uzgoju patkica za osobne potrebe, prije par godina prijavio policiji, a isto je to napravljeno i kada su posadili drvo vrbe.
Usprkos svemu tome taj dvojac nikome ništa nije zamjerio jer, smatraju, ljudi vjerojatno nisu imali pravu informaciju i zato su tada tako reagirali. A danas je svima drago da i Žrnovnica svoje patkice ima.
