Naftna kriza polako postaje "kriza svega" pa smo tako ovog tjedna čuli kako udruženje europskih zračnih luka strahuje od nestašica kerozina i poremećaja zračnog prometa već od svibnja.
Koliko bi uskoro mogli plaćati avionske karte pitali smo stalnog sudskog vještaka i međunarodnog konzultanta za zrakoplovstvo Tončija Peovića koji nam se nešto ranije javio iz Istanbula, piše Net.hr.
Znali se koliko još goriva imaju europski avioprijevoznici za prijevoz putnika?
Teško je kazati koliko goriva ima. Goriva bi trebalo biti dovoljno. Pitanje je samo cijene i dostupnosti goriva. Jer najveći problem u ovom trenutku nije količina goriva koja se dostavlja u zračne luke, nego neodređena cijena.
Naime, nikad se u povijesti nije dogodilo da cijena barela nafte skače tako brzo u tako kratkom vremenu, što se izravno odražava i na prodajnu cijenu aviogoriva. A znamo da aviokompanije prodaju karte dva i više mjeseci unaprijed, a da ne znaju koja će biti cijena goriva u trenutku polijetanja.
I to stvara najveću nesigurnost kako za dobavljače goriva, koji kupuju tankere nafte, a ne znaju po kojoj će cijeni nafta, odnosno kerozin, biti prodani, tako i za aviokompanije koje u trenutku polijetanja ne znaju koliko će morati platiti gorivo za karte koje su već prodane.
A koliko bi cijene karata mogle rasti i kada bi se to moglo dogoditi?
To je sada stvar procjene svake aviokompanije koja mora procijeniti koliki je rizik. Ja ću samo kazati da gorivo u troškovima aviokompanije sudjeluje s između 25 pa čak i 30 posto.
Kao što znamo, cijena aviogoriva u zadnja tri tjedna skočila je s 850 dolara po toni na 1800, pa čak i do 1950 dolara po toni. I to je strašan udar jer povećava troškovnu stavku aviokompanija i izravno utječe na cijenu karte. Međutim, problem je što aviokompanije prodaju karte znatno unaprijed i ne znaju kolika će biti cijena goriva u trenutku polijetanja.
Tako je profitna marža, a onda i profitabilnost kompanija, upitna i zbog toga kompanije, gdje god smatraju da je veći rizik, ondje otkazuju letove. To se posebno odnosi na regionalne aerodrome i prvi na udaru nedostatka goriva u Europi mogli bi biti upravo regionalni aerodromi, jer znamo da oni najviše sudjeluju u budžetu turizma, odnosno u stvaranju turističkih destinacija.
Je li onda vaš savjet da kupujemo avionske karte već sada?
Svakako, kad kupite kartu, može se dogoditi da vam se let stornira i da vam vrate uplatu, ali u svakom slučaju letjeti se mora. Znamo da industrija zračnog prometa u Europi sudjeluje s oko 850 milijardi eura godišnje u BDP-u Europske unije i to je značajan financijski udio.
Neće stati letenje, to je sigurno, ali će biti određenih poremećaja i novih načina prodaje karata, možda i modela u kojima će se cijena prilagođavati u trenutku polijetanja, uz određene korekcije i nove pristupe koje dosad nismo vidjeli. Ako se ova neizvjesnost nastavi, siguran sam da će doći do promjena u načinu prodaje karata.
Čuli smo i našeg ministra turizma koji kaže da problemi s gorivom neće utjecati na našu sezonu i da naše zračne luke nemaju najave otkazivanja letova. Može li Hrvatska na neki način ostati pošteđena ove krize?
Mislim da bi Hrvatska trebala imati dovoljno goriva. Mi čak imamo i određene količine kerozina koji se povremeno rafinira u riječkoj rafineriji.
To je bila informacija do prije nekoliko godina. Većina rafinerija u Europi nastavlja s radom i dostavlja određene količine kerozina. Međutim, ako je ugovoren let sa zračne luke na kojoj aviokompanija ne može napuniti gorivo ili ga neće moći napuniti zbog kratke obavijesti, sigurno je da će doći do poremećaja i otkazivanja letova, što će se na neki način odraziti na turizam.
Ne bih rekao da neće biti nikakvih utjecaja na hrvatski turizam. Utjecaja će sigurno biti, samo je pitanje koliko će ova kriza trajati i koliko će trajati nesigurnost oko Hormuškog tjesnaca. O tome će ovisiti i posljedice za naš turizam.
Ako se situacija u Hormuškom tjesnacu stabilizira, koliko bi trebalo aviokompanijama da normaliziraju situaciju s kerozinom? Odnosno, je li ova poskupljenja moguće izbjeći ako se mir uskoro postigne?
Procjene stručnjaka govore da je za normalizaciju stanja nakon potpisivanja mirovnog sporazuma potrebno najmanje 45 do 60 dana. Toliko je potrebno da se tanker nafte dopremi do rafinerije, da se gorivo preradi, proizvede kerozin i potom distribuira na tržište i u skladišta zračnih luka.
