Hajduk se vratio iz Pule s bodom zahvaljujući rođendanskom golu Marka Livaje. Nakon šoka zbog primljenog gola u prvoj minuti, i bod u gostima je zadovoljavajući rezultat. Nekad je Biće Mladinić govorio: "Dva boda doma, bod u gostima, to je šampionski korak." Međutim, to su bila neka druga vremena. Danas, kad Dinamo počne nizati pobjede, a Rijeka se zahukta, razlika se brzo stvori i postane nedostižna.
Nazvali smo Zorana Vujovića, nekadašnjeg odličnog igrača Hajduka koji je mogao igrati na poziciji beka, u vezi, pa čak i u napadu. Bio je reprezentativac iz one velike momčadi osamdesetih, kad su "bijeli" igrali u polufinalu Kupa UEFA, a na Poljudu su padali i Stuttgart i Torino.
Posebno se istaknuo u proljeće 1983., kada se, zajedno s bratom Zlatkom, vratio iz vojske i zabio šest golova u pet utakmica, uključujući jedan protiv Dinama u Maksimiru i dva protiv Crvene Zvezde na Marakani, čime je potaknuo snove o tituli tog velikog Hajdukovog proljeća.
I danas ga često sretnemo u gradu, uvijek elegantno odjevenog, što i ne čudi jer je dobar dio karijere proveo u Francuskoj.
"Hajduk je uzeo bod u Puli, što je možda zadovoljavajuće. Istra je pokazala bolju igru nego inače, ali Hajduk je morao ići na pobjedu. 'Bijeli' moraju pokazivati više kreativnosti u igri. Trebalo je više ići na pobjedu, a ne čekati protivničke greške. Kreativnost vidim jedino kod Livaje. Ne znam zašto se Livaju, kao našeg najopasnijeg igrača pred suparničkim golom, kod protivničkog kornera vraća nazad. Ako ga ostavimo naprijed, na njemu su uvijek dva igrača. Moramo biti kreativniji i agresivniji, ali prvenstvo je dugo, pa se nadam da će i te stvari krenuti na bolje," zaključio je Vujović.
