Doživjeti zoru na otvorenom moru Jadran nešto je posebno, a kada ste uz jedan od najisturenijih hrvatskih otoka - Jabuku, doživljaj je još ljepši. Kada tome pridodate jato od nekoliko tisuća galebova, onda takav prizor pamtite cijeli život.
Upravo takav prizor naši čitatelji mogu vidjeti u videu u nastavku koji je nastao ovog tjedna.
Jabuka je vulkanski otočić čunjastog oblika u Jadranu, zapadno od Visa. Drugi otok eruptivnog podrijetla, uz otok Brusnik, otok Jabuka, od Komiže na Visu udaljen je oko 70 km u pravcu zapad-sjeverozapad. Kako se u njegovom crnom vulkanskom stijenju nalazi magnetit, čim se brod približi otoku, magnetska igla kompasa posve ¨poludi¨ pa inače korisna navigacijska naprava postaje suvišna. Međutim, brodovi su u ovim vodama vrlo rijetki jer se otok nalazi daleko od svih morskih putova i izvan plovnih ruta, pa ga posjećuju samo oni kojima je on svrhom i razlogom putovanja.
Jabuka gotovo da i nije otok. Ovdje nema obale prikladne za pristajanje ni uvale koja bi bila sigurna od vjetra, velika strmina ne dozvoljava izgradnju ikakve nastambe, more uokolo vrlo je duboko (260 m) i gotovo da nema mogućnosti sidrenja, a stijene su glatke i bez prirodnih izbočina za koje bi se brodica mogla vezati. Jabuka je zapravo strma, mjestimice okomita, 97 metara visoka klisura piramidalnog oblika, gola, surova i gotovo potpuno nepristupačna osim na malom području s jugozapadne strane, ali i to samo za mirnog mora što ovdje baš i nije čest slučaj. Naime, smještena u zoni najdubljeg mora, osamljena i udaljena od ostalih otoka i kanala, Jabuka je izložena svim vjetrovima, a kako na pučini čak i najslabiji vjetrovi dižu velike valove, potrebno je mnogo znanja i sreće želite li ovdje pristati. Rijetko posjećivano, more oko otoka bogato je ribom, a surovost njegove klime podnose tek dvije endemične vrste: crna gušterica i vrsta biljke po imenu ¨zečina¨, a do prije 50-ak godina tu je rastao i endemski karanfil koji je nažalost istrijebljen. Strmih je obala i teško pristupačan i to tek za mirnog vremena sa jugozapadne strane.
Na otoku se održala endemska vrsta crna gušterica Podarcis melisellensis pomoensis i biljni strogo zaštićeni endemi - jabučka zečina (Centaurea jabukensis) i žljezdasta zečina (Centaurea crithmifolia). Obje pripadaju u porodici Asteraceae. Od 1958. otok je proglašen geološkim spomenikom prirode. Jabuka je 97 metara visoka klisura koja se nalazi mimo svih morskih putova, a u novije vrijeme postaje meta jedriličara. Okolno more bogato je ribom, posebice zubatcom poznatim i kao "car o' rib". Područje oko Jabuke, poznato kao Jabučka kotlina prirodno je mrijestilište riba i ostalih vrsta: oslića, škampi, bijelog muzgavca, lignjuna, grdobine i sl. Otok je nenaseljen.
