Za Hrvate je, bez sumnje, Božić najljepši obiteljski blagdan. Za kršćane je to blagdan kada se slavi rođenje Kristovo, a prosinac, je vrijeme ljubavi i darivanja kako često volimo nazivati period uoči Božića.
Običaji proslave Božića u Dalmaciji su raznoliki, a sežu čak od 4. stoljeća. Tako su se razvili običaji poput kićenja božićnog drvca, odlaska na Ponoćku, priprema obilja hrane i pića, a ni ne izostaju ni božićni pokloni ispod jelke. Svi ti običaji, a ima ih mnogo, imaju za cilj želju za blagostanjem, dobrim urodom, mirom, napretkom i najvažnije dobrim zdravljem.
Paljenje Badnjaka
Znate li odakle Badnjaku, danu prije Božića, baš taj naziv? Badnjak je zapravo panj. Badnjakom bi se kružilo oko kuće, a priliku da ga nosi imao je najstariji član obitelji. S njime bi ušao u kuću i postavio ga na kamin te blagoslovio krštenom vodom.
To je običaj koji i dan danas živi u mnogim selima i mjestima Dalmatinske zagore. Tada bi čestitao ukućanima "Hvaljen Isus! Na dobro vam došla Badnja veče!", a oni bi mu potom uzvraćali "I s tobom zajedno".
Potom blagoslovljenom vodom, odnosno grančicom masline koja je uronjena u blagoslovljenu vodu, najprije blagoslovi badnjake, pa sve okupljene, i staro i mlado, kuću i štalu.
Badnjak, odnosno tri velika panja koja simboliziraju Sveto Trojstvo, postavlja se pored ognjišta gdje gori cijeli noć i grije ukućane dok iščekuju dolazak ponoći i Isusova rođenja, odnosno odlaska na Ponoćku. Iz Badnjakove vatre palile su se svijeće, a često bi se u vatru u kojoj su ti panjevi gorjeli dodao dio hrane i pića, a njihova bi vatra trebala donijeti mir i dobro ukućanima.
Pepeo dogoijelog badnjaka posipao bi se po vinogradima, poljima i voćnjacima, a vjerovalo se da taj čin donosi plodnu godinu.
Božićno drvce - prvo okićeno u Splitu 1895. godine
Još jedan neizostavan običaj Dalmatinaca na Badnjak je kićenje božićnog drvca, kao i izrada jaslica.
Kićenje bora datira iz 16. stoljeća u Njemačkoj, a u našoj zemlji ovu naviku poprimili su najprije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Prvi bor u Splitu okićen je vjeruje se 1895. godine, a kitio se vrpcama, jabukama, orasima, kruškama i svijećama. Običaj je bio da se na Sv. Lucu otrgne grana neke voćke i stavi u vodu da procvate, a potom bi se kitila kuglicama od tijesta.
Danas u pak ukrase zamijenile kuglice, lampice, trakice u raznim bojama, a na vrh bora se stavlja zvijezda repatica koja predstavlja Betlehemsku zvijezdu - simbol rođenja Isusa. Ispod ukrašenog bora se postavljaju jaslice koje su načinjene od drva, gipsa, stiropora, ovisno o mašti. Figurice koje se postavljaju u jaslice i oko jaslica simboliziraju Svetu obitelj: Isusa, Mariju i Josipa. Tu su još i anđeli, pastiri, životinje, tri kralja, slama ili mahovina.
U Dalmaciji se u kuće unosila slama na kojoj se spavalo, a treći dan poslije Božića iznosila bi se iz kuće. Ona bi se također posipala po poljima, a iz slame se gatalo. Vjerovalo se da će najdulje živjeti oni koji izvuku najduži dio.
Najvažniji gost na Badnjak - bakalar
Još jedan običaj koji smo nasljedili od naših predaka, a uspio je odoljeti zubu vremena. Osim obiteljskog kićenja bora na Badnju večer koji je obilježen religijskim pjesmama prenošenih s koljena na koljena.
Naravno, kakav bi do Badnjak bio bez najvažnijeg gosta - bakalara. Ili na 'bilo ili na crveno' kako tko voli, ali ni jedan post na Badnjak ne prođe bez ovog tradicionalnog jela iuz dodatak vina. Uz to bi žene radile radile i fritule ili uštipke koji bi se jeli uvečer na sam Badnjak.
Za razliku Badnjeg posta, posebna pažnja se pridaje jelovniku, pa je tako božićna trpeza mjesto rezervirano za zvijezde domaće gastronomije poput sarma ili pečenja. Na blagdanskom stolu Dalmatinaca često se nađe i dobar komad janjetine. Ali to nije sve, jer kod nas šećer zaista dolazi na kraju. Tako ćemo božićno prejedanje u Dalmaciji zaključiti slatkom orahnjačom ili autohtonim kolačem od slatkog voća - madulatom.
Odlazak na Ponoćku
Nakon večere i druženja, odlazi se na Ponoćku, naravno u najsvečajnijoj odjeći koju imamo u ormaru. Sveta misa ponoćka jedna je od najsvečanijih misa u godini i jedina, koja se slavi u pola noći. Za čitanje Evanđelja, od starine se izabire Lukin izvještaj o rođenju Isusa u Betlehemu za vrijeme cara Augusta.
Na ponoćki se prvi puta pjevaju božićne pjesme koje su sastavni dio bogoslužja. Uobičajen je ovaj redoslijed božićnih pjesama: "Kyrie Eleison", "Svim na zemlji mir veselje", "Dvorani neba", "U se vrime godišča", "Radujte se narodi".
Nakon Ponoćke, okupljeni vjernici jedni drugima čestitaju "Sretan Božić" i vraćaju se svojim kućama gdje bi se najčešće častili sa obilatim jelima.
Okićeni gradski trgovi, rasvijetljene ulice, ukrašene kuće, obilje na stolu i darovi ispod bora, dio su Božićne tradicije suvremenog doba, a ovi stari običaji vremenom sve više više i blijede.
No, ipak, iako možda iskomercijaliziran, Božić je za mnoge i dalje blagdana mira i ljubavi te najljepši dan u godini.
