"Mi smo naučili igrati onaj spori rukomet, tri dana guslaj u napadu, oko zone, oko zone, oko zone i čekaj pravu priliku. Nema više takvog rukometa."
Večeras u 20.30 sati Hrvatska rukometna reprezentacija igra u Zagrebu ključnu utakmicu za prolaz u četvrtfinale. Protivnik je Slovenija koja na ovom svjetskom prvenstvu više ne može niti pobjedom osigurati prolaz među osam najboljih. Nama pak igra samo pobjeda. Slovenija isto tako u ovu utakmicu ulazi značajno oslabljena. Ne igra Cehte kojemu su pukla tri rebra, a prednje križne ligamente ozlijedio je Rok Ovniček. Naši susjedi nisu više konkurentni u susretu koji dolazi. Nemaju ni motiv kao mi, igramo na domaćem terenu, osokoljeni smo zadnjom pobjedom, dakle, sve nam ide u prilog.
Split je dao brojne vrhunske rukometaše. Jedan od njih je i Drago Vuković (41), bivši igrač Splita, Zagreba, njemačkih rukometnih prvoligaša ali i naše reprezentacije. Oko vrata igrajući za odabranu vrstu objesio je zlato u Ateni 2004, igrao na OI uPekingu 2008. i Londonu 2012. gdje smo uzeli broncu. Tri puta se penjao na postolja na Europskom prvenstvu, jednom na Svjetskom prvenstvu i to u Španjolskoj 2013. Igrao je sa Ivanom Balićem i Petrom Metličićem, činio važnu kariku u reprezentativnom sastavu. Prije večerašnjeg ogleda malo smo razmijenili iskustva...
Drago, krenuli smo neuvjerljivo prva dva kola protiv Bahreina i Argentine, izgubili protiv Egipta, zablistali protiv Islanda. Kako komentiraš takve oscilacije naše vrste na ovom svjetskom prvenstvu?
- To je u posljednje vrijeme nažalost tipično za nas. Ispada da svako prvenstvo imamo jednu bitnu utakmicu. Znači, ili su pukovnik ili pokojnik.Na našu sreću tu bitnu utakmicu smo uspjeli dobiti, posljednji put nismo... Pitali bi me ljudi šta će bit protiv Islanda. ja im kažem - možemo dobit 10, a možemo i izgubit 10 razlike. Činjenica je da se do sada dosta oslanjamo na Kuzmanovića, a pitanje je može li momak svaku utakmicu skupit 15, 20 obrana. Ako golman obrani 13 zicera onda je obrana loša.
Jasno je da su Duvnjak i Cindrić igrači koji nam nedostaju.
- Iznenadio nas je Sigurdsson sa postavom gdje skupa igraju Martinović i Maraš. To se pokazalo kao dobitna kombinacija jer zatečen je ostao i Island. Svi su bili odlični vani, Martinović i Karačić i Maraš. Protiv Islanda sve nam je išlo, da smo igrali još deset sati Island ne bi imao šanse, kao ni mi protiv Egipta. To su takve utakmice. Kad izgubimo u stanju smo sve popljuvat, kad dobijem letimo u nebesa. Nisam sklon kritiziranju sportaša, naročito kad znamo u kakvim nehumanim uvjetima stvaramo vrhunske rezultate. Mi smo fascinantni u bilo kojem sportu.
Slovenija večeras? Trebamo li strepiti?
- Najgore za nas je to što oni nemaju šta izgubit. Igrat će neopterećeno, a nama je pritisak. Značaj susreta, domaća publika, očekivanja... Bit ćemo malo nervozni, to je dobro, ne previše, ali ne smijemo ih podcijeniti jer pripremna utakmica nije isto što i susret na turniru. Imaju hendikep jer su im dva važna igrača ozlijeđena, pomlađena su ekipa pa na ovom natjecanju nisu top, ali sa dobrom budućnosti. Mi smo kvalitetniji od njih.
Jesmo li zreli za neku medalju?
- Idemo korak po korak, iako već gledamo prema četvrfinalu i susretu protiv Mađarske. Jedna prava pobjeda (Island) i otvoren nam je put do polufinala. Mi smo tu bolji od Mađarske koja nas tamo čeka, uvijek smo bili, ali i tradicije se nekad sruše. Prvo dobijemo Sloveniju, pa onda Mađari koji su visoki, jaki, robusni, i leže nam. Ako budemo pravi i Mađari će pasti.
Tvoje mišljenje o naše izborniku Daguru Sigurdssonu?
- Ja san potpisa za Berlin kad je on bija trener. Znači da me želija u ekipi. Uvijek sam sve pozitivno čuo o njemu. Dobar je trener, nema tu sumnje, direktan je, znaš na čemu si s njim. Znanje ima, bio je prvak Europe s Njemačkom, to se ne događa slučajno. Vidi se to i po eksperimentu kojeg je napravio protiv Islanda. Kada je Mamića gurnuo napred u obrani zona 5-1 a Martinović krene u susretu na srednjemu. To se nije dalo vježbati. Mislim da je u jednoj od pripremnih utakmica imao tu varijantu, kao da je znao gdje može zapeti. Skandinavci ne znaju kako razbiti 5-1 obranu, jer to u Njemačkoj gdje sam ja bio i gdje je igralo puno skandinavaca nitko ne igra. Gusta obrana, recimo Šušnja je dobro igrao obranu kad je pokrivao dalji kut. To je i Kuzmanovića pozitivno iznenadilo. I to kako Dominik brani je pravo čudo. Dobar izbor trenera, mladost i iskustvo na vratima, tu mislim i na odličnog Pešića.
Dakle, vratimo se na početak. Zašto smo oscilirali?
- Kada smo igrali lošu obranu nismo imali niti igru niti rezultat. Od obrane sve počinje. Jer, ako ti golman skine šest zicera za šest metara onda ti obrana ne valja. Ako ti bekovi prolaze kroz sredinu, ako dobiješ puno golova iz kontri onda to ne valja. Onda ne valja ni tvoj napad. Sve je to povezano. Mi smo naučili igrati onaj spori rukomet, tri dana guslaj u napadu, oko zone, oko zone, oko zone i čekaj pravu priliku. Nema više takvog rukometa. Treba raditi pritisak da oni ne naprave izmjenu pa lagano postavljaš napad. Tako nekako.
Tako zbori Drago Vuković, bivši rukometaš, zlatni olimpijac, reprezentativac koji je tri puta bio na Olimpijskim igrama, oko vrata nosi brojne medalje sa velikih natjecanja. Ako sve dobro govori, mi smo među četiri najbolje reprezentacije svijeta. To bi bio uspjeh.
