Ako niste za njih još čuli, a trebali ste, onda je to vaš propust. Jer njihovo vrijeme nije da dolazi. Njihovo vrijeme već je došlo.
Taekwondo klub Marjan počeo je žetvu medalja još dok su sestre Zaninović, blizanke Lucija i Ana promovirale svoju domovinu, grad i okitile se brojnim medaljama. Sve dok nisu postale majke. Iako je meni u sjećanju još jedna skroz važna medalja Lenka Dorigattija, danas kondicijskog trenera i kineziologa koji je na US Openu devedesetih godina osvojio drugo mjesto. To je bila jedna od prvih hrvatskih tae kwon do medalja na „A“ turnirima. Tada je Dražen Čular u klubu ST KWAN gradio priču o ovom, tada mladom sportu porijeklom iz Koreje.
Toni Tomas je tada bio jedan od prvih članova kluba koji je polagao za crni pojas. Proteklih godina je jedan od najboljih splitskih trenera. Danas smo došli do sljedećeg podatka. Nikada u povijesti hrvatskog sporta niti jedan klub nije u istoj disciplini s nekog europskog prvenstva donio u vitrine tri zlata. Pričamo o nedavno završenom europskom prvenstvu u taekwondou.
U konkrenciji 204 država članica TKD federacije mala Hrvatska zauzima značajno mjesto. Najmasovniji je sport u našoj domovini, a oko 30 milijuna ljudi na svijeti se bavi ovim sportom. Na posljednjem europskom prvenstvu, onom održanom u Sofiji, TKD klub Marjan imao je osam svojih boraca. Cijela reprezentacija brojala je 16 sudionika i sudionica.
Borci Marjana su se vratili kući sa zlatnim medaljama. To su zlata Matee Jelić, Brune Vuletić i Lene Stojković. Ivan Šapina osvojio je broncu. Danas ćemo malo bolje upoznati djevojke, najprije Brunu Vuletić.
Bruna ima 21 godinu, osvojila je zlato na europskom prvenstvu u svim uzrastima. Kao kadetkinja, juniorka i evo sada seniorka. Kategorija do 62 kilograma. Bila je i treća na seniorskom prvenstvu svijeta. Na uspjehe je navikla.
- Nastavila sam niz od mlađih uzrasta. Kadetkinja sam bila 2013. i od početka mi je trener Veljko Laura. To mi je prva veća medalja. Dvije godine kasnije osvojila sam europsko zlato i kao juniorka. Tada je mooja karijera krenula ozbiljnije. Brzo sam ušla u seniore.
Put do zlata u Sofiji na posljednjem europskom prvenstvu, sve nam ispričaj.
- Prva borba je bila najzatvorenija, ona protiv Latvijke. Presudna je bila treća runda gdje sam osvojila najviše bodova. Druga borba je bila protiv predstavnice Irana koja se borila za izbjegličku ekipu. Dobra je borkinja. Ali nije mi bitno tko je nasuprot mene, uvijek idem na pobjedu. Bila je to malo lakša borba. Polufinale protiv Ruskinje je također prošlo bez većih problema. Samo finale ppobjeda protiv naše Marije Štefić... Družba je družba, služba je služba. Dobila sam je.
Veliki rezultat znači i velika očekivanja.
- Tako je. Nismo još svjesni značenja ovo uspjeha, možda tek za koji dan... Sretna sam i ponosna sam na svih, kolege iz kluba, trenere, oni su svi dio ove medalje.
Puno trenirate, po dva, tri puta dnevno. Jel se umorite? Zašto toliko puno trenirate? Jeli radite nešto drugo u životu?
- Treniramo da bi se umorili, da bi bili bolji. Treba radit i trudit se. Ima vremena za studiranje, za sve. Studiram kineziologiju, usavršavam kineziterapiju.
Ima li ozljeda puno, kad već spominjemo kineziterapiju?
- Mene su zobišle. Inače ima.
Lena Stojković se u Sofiji natjecala u kategoriji do 46 kilograma. Osvojila je zlato. Najprije je pobijedila Finkinju prekidom, potom je usljedio veliki rezultat – pobjeda protiv Turkinje Yildirim koja je top borkinja. U polufinalu je pala Izraelkinja, a u finalu Ruskinja Medvjedeva. Ovo joj je četvrto veliko odličje. Taekwondo je počela trenirati još u vrtićkoj dobi.
- Malo su se dojmovi slegli, iako nisam potpuno svjesna ovog uspjeha. Ponosna sam, presretna. Što se Sofije tiče i mojih borbi meni uvijek malo više treba da se zagrijem za turnir. Tako je Finkinja malo teže išla...
Koji je tvoj forte u borbi?
- Žilava sam, imam puno kondicije. Moja je uvijek treća runda kad se svi umore.
Značajni rezultati prije Sofije?
- Treća na juniorskom prvenstvu svijeta i treća na olimpijskim igrama mladih. Kao seniorka nemam značajnijih rezultata. Ovo je bilo moje prvo seniorsko europsko prvenstvo.
Klub Marjan baš ima kontinuitet dobrih rezultata.
- Da, slažem se. Kad treba pokazat jesmo li ili nismo, mi jesmo! Posvetili smo svoj život tome.
Što ti još radiš, osim što treniraš?
- Imam vremena za sve, ali sve se vrti oko treninga. Studiram fizioterapiju. On Line mi nastava paše, imam vremena za sve.
Planovi za budućnost, a baš imaš ispred sebe cijeli život?
- Planiram jako puno trenirati, raditi na sebi, unaprijediti svoje nastupe. Ne znam koja će natjecanja biti dostupna u ovom periodu, pa ne znam ni gdje ću još nastupati.
Ovaj Vaš trener Veljko Laura, baš neki uspješan lik?!
- On je u klubu od početka. Evo kakav je trener...! Dvi mlade cure, dva zlata, a budučnost je pred nama. U radu s njim još možemo puno postići. Samnom je od početka, on me praktički i odgojio.
Pa vidim, baš si dobro odgojena cura. Kako Vaš sport kotira u Europi?
- Mi smo dobri, cure su u Sofiji osvojile ekipno drugo mjesto, ukupno smo treći. Jako dobro za jednu malu Hrvatsku. Samo je Velika Britanija bila ispred našh cura. Britanci dakle, Rusi, mi, velika je konkurencija.
Kako si ti završila na tatamiju?
- Pa bilo mi je blizu kuće, prijatelji su trenirali. Poslije sam vidjela koliko je nepredvidivo, zahtjevno, zanimljivo.
Planovi?
- Pariz, Olimpijske igre 2024. godine. Ali, za to još treba puno rada i truda.
Pa, radi i trudi se. Što Vam cure drugo preostaje. I Ivanu Šapini čestitke, malo neka čeka svoj red za medije. Cure ipak imaju prednost. I naravno, čestitke Matei Jelić na zlatu, otišla je malo do Knina pa ćemo nju preslušat neki drugi put. U TKD Marjan dakle, sve ide svojim (zlatnim) putevima. Baš kako smo i navikli.
Doviđenja djevojke, doviđenja do sljedećeg puta!
