U Splitu sve više mladih odraslih osoba i dalje živi s roditeljima. Ovo je trend koji se ne razlikuje od ostatka Hrvatske, i prema njemu prednjačimo u cijeloj Europi. Prema podacima Eurostata, Hrvatska je među zemljama Europske unije gdje mladi najkasnije napuštaju roditeljski dom: prosječna dob za to kod nas iznosi nešto više od 31 godine, znatno više od europskog prosjeka koji je oko 26 godina.
U Splitu i šire, broj mladih koji ostaju živjeti s roditeljima veći je nego što bi se mnogima činilo. Statistika pokazuje da se to događa i zbog ekonomskih razloga i zbog kulturnih očekivanja, poglavito zbog dublje povezanih obiteljskih odnosa karakterističnih za jugoistočnu Europu.
"Ne bih mogao samostalno živjeti u Splitu bez pomoći roditelja"
Dvadesetosmogodišnji Ivan iz Splita završio je fakultet i radi u IT sektoru, ali kaže da bi bez roditeljske potpore teško mogao samostalno živjeti u gradu:
"Plaća mi se čini skromna kad vidiš cijene stanova ovdje. Moji su mi objasnili da je pametnije ostati dok ne skupim nekakav sigurnosni kapital, nego riskirati veliki kredit ili preskupi najam", kaže nam Ivan, a slično razmišlja i ostatak njegove generacije. Kaže, oni koji su se odselili uglavnom su imala privilegiju da im roditelji omoguće stan.
"Voljela bih imati svoj stan, ali cijene kvadrata u Splitu su lude! Prosječna cijena nekretnina u gradu raste, a plaće ne idu proporcionalno. Nije lako iznajmiti nešto solidno ispod visokih troškova, a to se onda čini samo kao bacanje novca u vjetar ako već mogu živjeti kod svojih", kazala nam je Maja, koja također živi kod roditelja.
Stručni podaci potvrđuju taj osjećaj mnogih mladih: studija je otkrila da oko 70 % osoba mlađih od 31 godine u Hrvatskoj nema dovoljno prihoda za najam ili kupnju stana, što znatno otežava samostalno stanovanje.
Stan je luksuz ili dugoročni cilj?
Razloge ostanka kod roditelja mnogi Splićani vide u kombinaciji više faktora. Uz financijsku neovisnost, tu su i visoki zahtjevi za početnim pologom, strogim uvjetima kreditiranja i vremenskim rokovima otplate kredita. Primjerice, OECD je u jednoj analizi istaknuo da bi u Splitsko‑dalmatinskoj županiji kupnja prosječnog stana od 75 m² zahtijevala gotovo 19 godina prosječnih neto prihoda, što je znatno više nego u mnogim drugim dijelovima zemlje.
Podaci za 2026. godinu pokazuju da su cijene stanova u prestižnim dijelovima grada, poput Meja i Bačvica, često iznad 9.000 eura po kvadratu. Čak ni u pristupačnijim kvartovima, poput Sućidara ili Brda, teško je pronaći nekretninu ispod 4.000 eura po kvadratu. Prema najnovijem izvješću Europskog parlamenta, čak 70% mladih u Hrvatskoj ne može si priuštiti kupnju ili najam stana, što je najviša stopa u cijeloj Europskoj uniji i jasno pokazuje s kakvim izazovima se suočavaju nove generacije na tržištu nekretnina.
Mnogi mladi u Splitu zato gledaju stanovanje kao dugoročni cilj, a ne kratkoročni plan. Također, u razgovorima s mladima često se javlja i priznavanje prednosti života s roditeljima. Osim financijske uštede, to znači i emocionalnu sigurnost, mogućnost štednje i planiranja budućnosti bez pritiska visokih mjesečnih troškova.
"Jedini način na koji sam i uspio priuštiti stan je da sam do braka živio s roditeljima i uštedio dovoljno za polog i bio sam u mogućnosti onda dignuti kredit. Inače ne znam kako bih uspio, pogotovo ne danas", kaže nam poznanik.
Mnogi savjetuju da je kupnja nekretnine što prije najbolja opcija: "Situacija će se samo pogoršavati, pa je pametno osigurati stan čim prije ako je moguće."
Većina se slaže da se splitski "balon cijena" neće uskoro smiriti: "Najbolji trenutak za kupnju stana bio je jučer, a sljedeći najbolji je danas" slažu se u online komentarima.
Izazovi zajedničkog života
Višegodišnji boravak u roditeljskom domu ponekad donosi i psihološke izazove: neki mladi govore o osjećaju "glavobolje" u društvenom životu ili o frustraciji što ne mogu ostvariti veću nezavisnost.
"Zna biti zaista teško kada smo svi zajedno, svaki prostor bi bio premali. Narastu tenzije, bude tu i svađa, ali ipak to se mora sve prebroditi", kaže nam studentica koja živi s roditeljima.
"Samostalan život, iako težak, ipak mi daje puno veću samostalnost i osjećaj slobode. Imam svojim mir, živim svojim tempom i nikome ne trebam odgovarati za svoje postupke. Da živim još sa svojima, bez obzira na to koliko ih volim, mislim da bi bilo teško uskladiti sve različite temperamente", kazala nam je mlada čitateljica koja se već na fakultetu odselila od roditelja.
Dok se Split i ostatak Hrvatske suočavaju s ovim demografskim i stambenim izazovima, mnogi mladi ostaju pri stavu da je stabilnost doma i podrška obitelji trenutno najbolja opcija. Ali jasno je i to da sve dok troškovi stanovanja ostaju izvan dosega prosječnih primanja i dok ne bude sustavnih rješenja za stanogradnju, mnogi mladi Splićani vjerojatno će ostati živjeti s roditeljima dulje nego što su o tome sanjali.
Život s roditeljima nakon 25. godine više nije iznimka, već realnost za mnoge mlade u Splitu zbog kombinacije visokih troškova stanovanja i financijskih prepreka za stjecanje vlastitog prostora.
