U predblagdansko vrijeme “Atlantska plovidba” je odlučila tvrtku “darovati” otkupom dionica Luke Dubrovnik u iznosu od, navodno, oko 4 milijuna kuna. Ta je vijest, možda upavo zbog predblagdanskog vremena ispunjenog domjencima i sličnim obvezama i užicima, prošla poprilično ispod radara javnosti. Za 7% dionica u vlasništvu CERP-a natjecala se i Luka Dubrovnik, no iznos koji je ponudila “Atlanstka plovidba” bio je veći. Je li Grad Dubrovnik odustao zbog toga što bi Željko Raguž, da je grad postao većinski vlasnik luke, morao birati između svojih pozicija – biti gradski koalicijski vijećnik ili predsjednik Uprave Luke Dubrovnik? Na tu temu priopćenje šalju dubrovački gradski vijećnici Dolores Lujić i Maro Kristić.
“Luka Dubrovnik je tvrtka od strateškog interesa za Grad Dubrovnik i kod svakog budućeg poslovnog poteza vezanog za nju rukovodit ćemo se tim promišljanjem. To je stav koji možemo čuti od gradske uprave u njihovim javim obraćanjima po pitanju Luke Dubrovnik. Kada smo vidjeli da gradonačelnik svojim amandmanom na proračun osigurava sredstva kako bi Grad kao najveći udjeličar mogao kupiti dodatnih sedam posto dionica i na taj način postati većinski vlasnik Luke Dubrovnik u apsolutnom smislu preplavio nas je osjećaj zadovoljstva i ponosa, jer nakon što smo svi skupa uložili velike napore i u zadnji trenutak zaustavili da Lučka uprava Dubrovnik kao prioritetni koncesionar na štetu javnog ineteresa dodjeli koncesiju za izgradnju i gospodarsko korištenje terminala za brodove na kružnim putovanjima francusko – turskom konzorciju, vjerovali smo kako je kupnja ovih sedam posto dionica samo potvrda suverenosti stavova gradske uprave, ali vjerujemo i velike većine naših sugrađana kako je Luka Dubrovnik tvrtka od strateškog interesa za Grad Dubrovnik.
Stoga nas je jako iznenadila činjenica da je Grad Dubrovnik prvo odustao od nadmetanja za kupnju, a još više smo ostali šokirani kada je objavljeno da je razlog odustajanja od kupnje jedan vijećnički mandat odnosno činjenica da bi direktor Luke Dubrovnik u slučaju da Grad Dubrovnik postane vlasnikom više od 50 posto dionica morao svoje mjesto u gradskom vijeću prepustiti nekome drugome, u što ne želimo vjerovati.
Iako smo se već tada zapitali koji je tu stvarni strateški interes, donekle nas je umirila vijest da će se na kraju Luka Dubrovnik sama natjecati za kupnju dionica za koje je CERP objavio javni poziv. Iako je jedino logično i ispravno rješenje bilo da Grad Dubrovnik kupi ponuđene dionice to se na kraju nije dogodilo.
Za dionice je licitirala Luka Dubrovnik i nije uspjela. Atlantski plovidba d.d je ponudila veći iznos i postala vlasnikom onog dijela dionica koji je Gradu Dubrovniku bio potreban da postane vlasnik vise od 50 posto dionica, ali i da time potvrdi svoje stavove o strateškom interesu. Atlantska plovidba je naša domaća, dubrovačka tvrtka i kada bi trebali birati između nje i neke druge strane tvrtke kome povjeriti dionice Luke Dubrovnik, uvijek bi odabrali Atlantsku plovidbu.
Ali ovo nije bilo pitanje izbora, nego mogućnosti koju smo propustili, svijesno ili nesvijesno, zbog neznanja ili lošeg kompromisa. Činjenica je da ovakav potez nikako ne potvrđuje stavove s početka ovog teksta, iako zaista vjerujemo da je ovoj gradskoj upravi Luka Dubrovnik društvo od strateškog interesa i da iza svega ne stoji ništa vise od lošeg izbora prioriteta odnosno lošeg poslovnog poteza i propuštene prilike.
Poslovna politika Atlantske plovidbe koja je globalni igrač koji desetljećima uspješnoposluje na svjetskom pomorskom tržištu i javni interes Grada Dubrovnika za kupnju sedam posto dionica se nikako ne mogu strpati u isti koš i stoga smatramo da je Grad ovom slučaju propustio poslovnu priliku od strateškog značaja.
Sjetimo se samo kako je Luka Dubrovnik izdajnički izgubila koncesiju za luku nautičkog turizma u Gružu na natječaju na kojem je i sama sudjelovala uz Atlantsku plovidbu i tvrtku Laguna trade koja je na kraju odabrana za ovlaštenika koncesije, a s kojom grad sada ima ozbiljne nesuglasice i probleme. To je samo potvrda zdrave logike da Grad Dubrovnik i Atlantska plovidba nemaju, niti mogu imati iste poslovne ciljeve, jer da imaju, onda Atlantska plovidba ne bi kupovala dionice Luke Dubrovnik nego bi Gradu Dubrovniku pomogla da se istih on domogne. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da se Grad na ime preuzimanja dijela dionica od CERP a obvezao osigurati 137 milijuna kuna koje Luka Dubrovnik mora sukladno ugovoru o koncesiji iz 2015. godine uložiti u izgradnju trajektnog pristaništa na Batahovini i za to je sukladno Ugovoru o prijenosu i prodaji dionica bio dužan izdati 10 mjenica bez protesta kojima jamči izvršenje investicije.
Rokovi za izvršenje investicije koji su definirani Ugovorom o koncesiji i Programom razvoja društva Luka Dubrovnik teku i uvijek postoji mogućnost da država u slučaju neizvršenja obaveza može povratiti dionice u svoje vlasništvo. Sigurni smo da takav scenarij nitko ne želi, jer u tom slučaju više nećemo moći ni pričati o strateškom interesu i prioritetima, jer svima je jasno, a i povijest je to puno puta do sada pokazala, kada se u Zagrebu odlučuje o Dubrovniku da ne možemo mirno spavati. Mi smatramo da je Luka Dubrovnik zajedno s cjelokupnim kopnenim i morskim dijelom gruškog akvatorija ključni strateški resurs i recepcija našeg Grada te ujedno generator budućeg razvoja javne infrastrukture i boljeg prometnog povezivanja i da oko toga nema kompromisa”, stoji u priopćenju vijećnika Dolores Lujić i Mara Kristića, piše Morski.hr.
