ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (90) –MIRJANA DONADINI – PERIĆ: Osim talenta i glasa, pjevač treba imati i nešto malo bezobrazluka. a ja ga nisam nikada imala…

[FOTO + VIDEO] Kroz život se moraš boriti. Možda ne baš sredstvima kojima se drugi ljudi služe, ali borila sam se kao umjetnik, majka i supruga. Živim za svoju obitelj i za kazalište…

U poprilično velikoj galeriji zaboravljenih glumaca, plesnih umjetnika, pjevačica i pjevača s kazališne, ali i one druge scene, možda ime operne umjetnice Mirjane Donadini-Perić nepravedno zauzima visoko mjesto. Nije pravedno, ali tako je. A tu je i onaj karakteristični splitski timbar kad je u pitanju zaborav. Mirjana, sopranistica splitskog HNK bila je du­gogodišnja  milje­nica ljubitelja opere u gradu pod Marjanom. Njen jubilej, 30 godina pjevanja na sceni splitskog teatra (1983), pro­slavljen je skromno. Baš ona­ko kako živi ta umjet­nica U proteklih trideset ka­zališnih sezona Mirjana Donadini-Perić briljirala je na sceni kao Đula u Eri, Jelena u Zrinskom, Marženka u Prodanoj nevjesti, Melka u Adelu i Mari, Musetta u La Boheme, Lola u Cavalleriji rusticani, Bersi u Chenieru. Velika sve­ćenica u Aidi, Rosalinda u Šišmišu, Marica i Perina Štrambera u Splitskom akva­relu, Floramye i Miss Eveline Beautyflower u Maloj Floramye. .. A izvan scene živjela je životom domaćice, majke supruge. Bez skandala, bez velikih izjava za novine. Novinari su zaista bili rijetki gosti u njenom prizemnom stanu u Teutinoj ulici, nadomak kazališnoj zgradi.


Nije se dalo izbjeći

-Zaista sam pomalo uz­buđena. Nisam baš navikla na intervjue. Sve je počelo u ovomu mom stanu u kojemu živim od treće godine. Samo nekoliko koraka dijeli me od kazališne zgrade. Od najranijeg djetinjstva bila sam blisko povezana s tea­trom, tako da ga nisam mo­gla izbjeći. Iz večeri u večer bila sam u kazalištu. Puštali su me čuvari. Roditelji su bili nekako čudno raspoloženi kad je bilo posrijedi kazali­šte. Znate, kazalište, to je bilo onako malo… Moja odlična prijateljica Lenka Ligutić i ja vječno smo sanjarile da po­stanemo operne pjevačice. U ono doba to je bilo nešto veliko. Tako smo naišle i na je­dan oglas u Slobodnoj Dal­maciji gdje se tražila ispo­moć u zboru za predstavu Turandot, jednu od spektaku­larnijih na Splitskom ljetu 1954/55. godine. Jedino smo nas dvije bile primljene. Na­kon stanovita vremena iz uprave su me upitali bih li ostala. Jasno, odmah sam pristala Osjetili su da je moj glasovni materijal solistički i dobila sam ponudu da osta­nem. Jasno, morala sam se poslije školovati. Učila sam solo-pjevanje kod prof. Petra Markovića Šilana u Splitu. Sjećam se i svojih prvih uloga Ja mala zboristica tek onako zinula, a dođe meni maestro Silvije Bombardelli i kaže; »Ti bi mala mogla pjevati Amora u Orfeju!“ Probat ćemo… Jasno, najvažnije je da sam uspjela svladati partitutre i pojavila sam se na Peristilu uz našu tada vrlo ci­jenjenu primadonu pokojnu Marijanu Radev. Uspjeh je bio potpun.

Samo da me publika prihvati…

Vi ste zacijelo u svih ovih 30 godina bili i ostali mi­ljenica splitske publike. Po­slije svake predstave u kojoj ste nastupali o vama se govorilo s velikim simpatijama. I poštovanjem! Ali vla­da mišljenje u gradu da ste često bili zapostavljeni. Što Vi mislite?

-Pa, sad to »zapostavlje­na«… U ovom poslu uvijek dođe trenutak kad je netko zapostavljen. Ili to diktira re­pertoar ili čak… Znate, osim talenta i glasa, pjevač treba imati i nešto malo bezobrazluka. a ja ga nisam nikada imala. Svojevremeno sam pjevala Rosalindu u Šišmišu, to je jedna ogromna rola. Na predstavi je bila i velika sopranistica Mirka Klarić iz Zagreba. Poslije predstave došla mi je i rekla; »Mirjana u Zagrebu smo nas tri u toj ulozi, ali sve se možemo sa­kriti prema vama. Ti ’ceovi’ vama cure iz rukava«. -Ja­sno, bilo mi je drago. Malo sam se i uspaničila. Ne, nika­da nisam imala nešto što imaju drugi, ali uvjeravam vas da uvijek sve dođe na svoje mjesto kad-tad. Meni je uvijek najvažnije bilo da me publika prihvati.

Povukli ste se nekako prerano iz vašeg sopranskog »faha«?

-Ja sam uz teatar vezana svom dušom, svim osjećaji­ma, svim što postoji. Da se stoput rodim, opet bih željela postati ovo što jesam. Nisam se povukla. Jednostavno, na vrijeme sam uvidjela neke stvari i danas sam sretna zbog toga. Sopranski glasovi uvijek moraju igrati nekakve mladolike likove. Altovi su tu da igraju majke, bake. I jako je nezgodno ako osim glasa ne posjedujete onu kreativ­nost, ono nešto što vas dalje može voditi u radu. Za mene je velika sreća što ne moram sada čekati posao nakon svih onih mladolikih likova, Male Floramye i drugih. Svojevre­meno, kad je započeo radom ovaj novootvoreni teatar, ra­dili smo predstavu Andre Chenier. Dobila sam ulogu Bersi, jedne mlade mulatkinje. Bile smo tri u alternaciji. Miladinović iz Beograda koji je radio predstavu, rekao mi je: »Mirjana biste li vi ig­rali kontesu?


To je glumački vrlo pikantna uloga…

-Da, upravo tako. Baš pravi izraz.  Prista­la sam i tako je krenulo. Bez ustručavanja sam pristala da tumačim Domu (Ero s onoga svijeta), a do tad sam pjevala Đulu. Međutim, došle su nove snage, npr. Cynthia Hansell-Bakić, koja je odlično pjevala Đulu, a uz to je i mlada, a ja sam pjevala Domu. Glasovno, to nikada ne mogu pokriti adekvatno jer nisam mezzosopran, ali li­kovno mogu. Poslije toga smo Malu Floramye radili s MiIjenkom Štambukom. Dugo godina sam pjevala Malu Floramye, ali ja sam tražila da pjevam Misili Bisili. Svi su mislili, što ću sad s tom ulo­gom? Međutim, sve je bilo do­bro. Znači, nisam se izgubila, opet sam se pronašla i u tim ulogama. To je smisao teatra Netko vječno čeka u primadonskom fahu.  I, dok je mla­dost prisutna, sve je dobro…



Jeste li za svoj dugogo­dišnji i uspješni rad dobili nekakve nagrade?

-Nikakve nagrade ne­mam od ovog teatra. Nagrada mi je moja publika i plje­sak koji dobivam na sceni. To mi je jedina satisfakcija Sva­ka uloga kojoj se uvučeš pod kožu i dovedeš je do kraja – to je nagrada! Melem za jednog umjetnika Nagrade se dije­le… Ne, neću o tome. Radije razgovarajmo o nečem dru­gom.

Dobro…mislio sam o nagradama, ali…

-Nagrade se dijele oni­ma koji ih zaslužuju. Nagra­da su mi moja djeca Stariji me je sin učinio i bakom. Imam dva sina Mlađi, Fran­ko, ide u srednju školu. Se­damnaest mu je godina. Že­ljela sam da ide u muzičku školu jer je talentiran, ali lije­nost uz ovaj posao ne ide, pa sad uči ono što je želio.

Kažu da ste svojevreme­no pjevali u poodmakloj trudnoći?

-Ni jednu predstavu ni­sam odbila, a nisam bila ni na bolovanju? Bilo je tako i smiješnih situacija U osmom mjesecu trudnoće sam pjeva­la i to kao Rosalinda koja se pojavljuje u tri čina. To je strahovito velika i naporna primadonska uloga. Meni je to sve bilo lako. Kad voliš jedan posao, nema nikakve zapreke.

Eto, Mirjana,  trideset go­dina pjevate. Vaš suprug ta­kođer radi u splitskom kaza­lištu kao baletni umjetnik. Majka ste, supruga umjetni­ca… Stan vam je skučen, sunce u njega nikada ne ula­zi. Znam, nije baš neko pitanje jednoj umjetnici. Meni se ovdje sviđa!

-Ljudi u kazalištu znaju za moj stambeni problem. Evo, prvi smo na listi čeka­nja Vjerujem da će to pitanje ipak biti riješeno. Teško mi je zaista u ovom gradu živjeti u stanu koji nema nikakve uvjete. Na prozorima su metalne šipke. Sunce zaista vi­dim kad iziđem iz stana. No, život je nešto drugo. Sretna sam što smo zdravi, jer dok je zdravlja, sve se može nekako lakše podnijeti. Kroz život se moraš boriti. I ja sam se bo­rila, možda ne baš sredstvi­ma kojima se drugi ljudi slu­že, ali borila sam se kao umjetnik, majka i supruga. Živim za svoju obitelj i za kaza­lište. I još jednom Gorane, hvala vam što ste me se sjetili.

Dan prije mene sjeto se i Jakša Fiamengo. On za Slobodnu, ja za zagrebački Svijet.

Mirjana je bila sjajna pjevačica i osoba. Sjetio sam se i sad. U devedesetom izdanju Zapisa. To Mirjani sigurno neće nešto posebno značiti…Ma, ipak mislim da hoće. Ona je tako draga osoba, umjetnica koju je Split volio. Pa i jedan veliki Jakša, i mali Goran, koji se još uvik sića njene lepršave Perine u nezaboravnom društvu; Toma Bebić i Dale Ivanišević.

Kakva je to scenska fešta bila!

 

 

Moja reakcija na članak je...
Vau
10
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime